Znanje

Predavanja-Znanje-za-Zivljenje

 

Šta je znanje?

Papagaj čuje nešto jednom ili više puta pa to ponavlja, da li je to znanje?

Magarac nauči put od kuće  do vinograda i natrag, da li je to znanje?

Može se reći da papagaj zna pesmicu ili zna neke reči da ponavlja, kao i da magarac zna put ali to je samo ponavljanje iste reakcije više – mnogo puta.

Dete u nauči pesmicu pa je ponavlja ali ima i inteligenciju pa povezuje i slova i reči i pojmove – značenje reči, značenje stihova.  To jeste znanje.

Čovek od vrtića do diplome fakulteta a i nadalje stalno stiče nova znanja.

Za mene je pitanje koliko su relevantna ta znanja. Zašto?

Jednostavno zato što čovek ima Svest, svesnost, inteligenciju i lična iskustva.

Veoma često se dešava da čovek svoje lično iskustvo podređuje kolektivnom ili uopštenom znanju bez preispitivanja, po automatizmu.

Isto tako veruje u sopstvene ocene o sebi i drugima, iako mu sopstveno iskustvo govori da to nije uvek tako i tačno.

Nauka, naučne teorije su promenljive, u poslednje vreme sve brže se menjaju, šta je tačno prethodna ili tekuća ili se čeka neka nova.

Informacije koje primamo preko mainstream medija da li su tačne ili imaju neku drugu svrhu?  Da li su tačne informacije tabloida?

Da li se u školama uči kako analizirati, sintetisati, razmišljati ili se obučavaju papagaji koji će pevati iste pesmice?  Ni na fakultetima nije ništa bolje da se ne lažemo.  Usvoje se i nauče razna znanja bez imalo ili jako malo preispitivanja i rasuđivanja.  Istoriju pišu pobednici, vlast piše udžbenike jer im ne trebaju inteligentni nego poslušni. I svi izađu iz škola i fakulteta prepuni znanja. Pita li se neko da li su ta znanja Istina. Koliko ja vidim najbolje je biti nečiji šofer jer je to najkraći put za ministra. Ni to nije tako loše, vodeći svetski biznismeni su uvideli da je bolje staviti nekog ko nema iskustva na odgovorno mesto jer svaki posao se nauči pa postane zanat, a zanatlija u takvim i konkurentskim firmama ima koliko hoćeš, pa biraju inteligentne nestručne za određeni posao, jer više uspeh ne donose zanatlije nego upravo ti – „nestručnjaci“  koji imaju svoje sopstvene nove ideje kako nešto uraditi.

Kakvo je znanje o sebi, šta je tu Istina? Ja sam lep-a, zgodan-na, neophodan-na? Ja sam pošten, dobar, iskren, su najčešći odgovori na moja postavljena pitanja u ličnom kontaktu sa ljudima dok sam im pojašnjavao smisao Tri principa.  Kad ih upitam da li je to konstanta, da li je to Istina uvek, u svakom odnosu i sa roditeljem i sa detetom i sa supružnikom, i prijateljem i kolegom, i trgovcem i šefom, odgovor bi uvek počinjao otprilike „pa znaš“  i uočili bi zajedno da je neistina. Ispitivao sam i dalje i dublje da sami sebi nađu neku Istinu, nabrajali smo mnoge da uvide postoji li neka karakteristika, osobina, vrlina, mana koja je stalna konstantna, koja je istina.  Jedina istina koju oni nisu dotad primetili je da imaju svoju ličnu istinu koja je promenljiva kao i čarape.  Te lične istine se smatraju znanjem.

Kakvo je znanje o drugima, članovima porodice, rodbini, prijateljima, ljubavima, neprijateljima? Šta je tu istina? Ako smo sami promenljivi, ako se menja lična istina, ako se menjaju raspoloženja, odnosi, lične uloge u odnosima, šta je Istina o nekom drugom. Kako znati istinu o nekom drugom ako „nisi hodao u njegovim cipelama“?  Pa ne znaš je ni o sebi.  I sopstvene istine o nekom drugom se smatraju znanjem.

Nauka je stalno donosila nova saznanja, nove istine.  Posle prve polovine prošlog veka i takve istine koje je nauka saznavala su se skrivale od javnosti i skrivaju se i dan danas. Kakvih se istina držimo. Od skora u fizici je istina kvantna mehanika ali pošto ni ona nema odgovore na postavljena pitanja već je krenula nova istina, nove teorije.  I te istine spadaju u znanje. Neko će reći pa nema drugih istina – sem onih koje nam plasiraju, ja kažem guglajte, tražite, otvorite čula i ka spolja i još bitnije ka unutra.

Da li nam javni mediji donose istinu?  Bar nama u Srbiji je lako zaključiti da ovde teku med i mleko. Da se vlast i političari neprekidno 24/7 brinu da narodu bude bolje nego njima.  Šta je sad istina to što saznajemo od medija ili sopstvene oči,  novčanik, standard.  I dalje ogroman broj ljudi veruje medijima i to brane kao sopstveno znanje još ubeđuju i ostale da je to što su čuli proverena Istina.

Većina vas koji ovo čitate čuli ste za Vede.  Reč Veda je poreklom od „sanskritskog “ Vidja (gle čuda kako to srbski zvuči) i obično se prevodila kao znanje u značenju čovekova istina, prevod nije baš tačan jer je smisao Vidja  Budnost.  Vede su tumačene Vedantama– poznatije kao Upanšide (prevod: tajna sednica).  U Vedantama – tumačenjima prevoda (originalni jezik veda nije saskrit) Veda se povlači granica, bitna razlika između Vidja – Budnosti i Vidvan – znanja. Akaša je etar, A kaša, ne kaša,  Advaita – ne dva jedno – nedualnost, jesu li i ovo strane reči.

Opet čudom da se čudim da li je stariji sanskrit ili srbski jezik,  VidJa – logično – Vid Ja pažnjja na  Ja – Budnost koja donosi Istinu (suprotnost od Budnosti je Avidja = mesečarstvo – neznanje).  Vidvan – Vid van usmerena pažnja na spolja koja daje znanje.

I da zaobiđem priču koji je jezik stariji i na kom su pisane Vede, sasvim je jasno da je znanje stiče usmeravanjem čula ka spolja ,  a Budnost prema sopstvenom Ja, mudri će zaključiti šta je Istina znanje ili Budnost.

 

PS:  onima koji misle da poznaju pravopis: Promena suglasnika po zvučnosti – obezvučavanje:

B ne prelazi u P jer se menja smisao imena.  SRB nije srp. Naučite šta znači reč SRB.

 

Leta gospodnjeg  7527.                                                                                                  Pančevo

Ivan Ivanda                                                                                                                       SRBiJa

Um ili Inteligencija

MindPower

Pitam se a pitam i tebe koji čitaš ovo da li postoji um i gde je ako postoji. Ima li ijedne misli u mozgu? Koliko znam nauka još ni u jednom mozgu nije pronašla misao. Um je uglavnom pojam koji se odnosi na ukupno iskustvo, znanje, emocije,  identitete, sećanja osobe ali i dalje ostaje pitanje gde je. Kad nešto razumeš isključio si razmišljanje na tu temu pa to znaš sve dok ne promeniš mišljenje o tome.

Postoji koncept uma, koncept ega i oni služe da protumače kako se stvara znanje, lični identiteti, znanja, emocije. To su samo tumačenja koja služe da se ljudi bave time, nekima i da zarađuju na tome,  umesto da se osvrnu na suštinu.

Šta je suština? Da bi bilo jasno idemo na početak, a početak je

Izvor  Apsolut Bog i još mnogo imena koja imaju isto značenje.

Manifestovani Apsolut je Postojanje Blaženstvo i Inteligencija.

Dakle Inteligencija Postojanja to jest ili sve jeste Svest.

Sve što postoji postoji u Svesti.

I čovek postoji u Svesti i Svest je u njemu samim tim što postoji. Da je nema čovek ne bi imao nikakvo iskustvo, nijednu misao, nijednu telesnu senzaciju, ne bi bio svesan misli, reči, tela, pokreta, bola, emocija, vremena, prostora, okruženja.  Apsolutno sva iskustva čovek doživljava u Svesti i dok je budan i dok spava i dok sanja i dok meditira.

Kako razmišljamo, gde se misli dešavaju?

Misli se pojavljuju iz Svesti i tu se dešavaju, neke samo protrče i nestanu, a one kojima pridajemo pažnju traju duže ili kraće vreme zavisno od usmerene pažnje ka njima.

Da li su one u mozgu? Pa nauka bi već neku pronašla da su tamo. Kao što rekoh misli su u Svesti i svesni smo ih.

Pa šta se onda dešava u mozgu?  Mozak je najsavršeniji procesor koji postoji. Mozak prima informacije koje čula vida, sluha, mirisa, ukusa, dodira donose spolja. Mozak prati i donekle (donekle jer postoji viša inteligencija koja se „brine“ o tome) reguliše, balansira, funkcije organa u telu. U mozgu su neuroni i sinapse između pojedinih neurona. Promene koje se dešavaju u mozgu odnosno kreirane sinapse koje mogu i da jačaju i da se smanjuju i nestaju, uzrokuju i promene na telu, na odgovarajućim organima.

Sve što učimo naučimo ponavljanjem, od uspravljana, padanja i ustajanja kao dete, plivanja, vožnje, zanata do doktorata. Sve to postaju mehaničke radnje o kojima ne razmišljamo  samo delujemo. Procesi u telu, telesne seznacije, pokreti udova vezani za ono što naučimo i osećamo kreiraju sinapse u mozgu, pa to što radimo radimo  bez razmišljanja. Možemo obavljati više radnji u isto vreme.

Emocije koje imamo, koje smo stekli, usvojili tokom života takođe su kreirale sinapse u mozgu. Emocije koje jače i češće iskazujemo kreirale su jače i deblje sinapse. Emocije, struktura i intenzitet se tokom života menjaju pa se tako menjaju – slabe ili jačaju sinapse.

Navike koje smo stekli, pušenje, alkohol, kockanje, droga takođe kreiraju sinapse u mozgu, kad se oslobodimo tih navika posle nekog vremena nestaju i sinapse  ali ostaju ožiljci u mozgu isto kao i posle nekih bolesti.

Sinapse kreiraju promene na telu i to ne samo na fizičkom koje možemo opipati nego i na ostalim nevidljivim telima od aure pa nadalje, od kojih smo sačinjeni.

Pa čemu služe te sinapse?

Tu su upravo da bi mogao da funkcionišeš, da neke radnje obavljaš nesvesno tačnije ne razmišljajući o njima.

Tu su da automatski reaguješ na prijatno ili neprijatno zavisno da li si tog trenutka osvestio – osetio Ljubav ili strah. Strah je sastavni deo svake „negativne“ emocije od hrabrosti pa naniže, ponosa, besa, želje, straha, tuge, apatije, krivice i sramote.

Tu su i da ubrzaju „odbranu“ tvog, tačnije tvojih lažnih identiteta, ima ih više – u svakom odnosu igraš različite uloge, jer se pokreću po automatizmu.

Gde su naša znanja, verovanja, koncepti, ubeđenja ako nisu u mozgu? Gde je pamćenje, baza podataka?

Da ponovim opet ako je neko zaboravio, sve misli se dešavaju u Svesti, svesni smo ih uglavnom jer možemo misliti samo jednu misao u isto vreme.

Da ponovim Svest je Inteligencija Postojanja.

Čovek je inteligentno i svesno biće. Nivo svesnosti zavisi od nivoa inteligencije. Čovek svojim stečenim i usvojenim konceptima, verovanju, znanjima, emocijama ograničava – sputava i sužava svoj nivo svesnosti. Svojim ličnim ocenama šta je prijatno šta je manje prijatno ili neprijatno, šta je Istina a šta nije, a sve to je bazirano uvek i jedino na osnovu  više ili manje Ljubavi – prihvatanja, i straha – neprihvatanja, odnosno emocija koje ga vode kroz život, sam kreira svoju ličnu istinu, čitaj svoju ograničenu svest. Ta ograničena svest je nivo, stepen njegove lične inteligencije. Inteligencija zavisi i od njegovih interesovanja, i darova – talenata koje je doneo na ovaj svet. Čovekova znanja, koncepti, uverenja, verovanja se tokom života menjaju pa se menja i nivo svesnosti. Nivo svesnosti se menja i iz trenutka u trenutak kad se nešto radi nesvesno – ne misleći o tome, a pažnja je usmerena na nešto sasvim drugo, brige, želje, probleme, misli, dešavanja u okolini…

Sinapse u mozgu – kristali, stvaraju ograničenu Svest. Zašto ograničenu? Samo zato što propuštaju „određene“ boje a ne ceo spektar svetlosti, informacija. Tokom života širina spektra propuštanja se menja. Znači menja se i lična istina i nivo svesnosti = inteligencije. Informacija = unutrašnja formacija, umesto Istine = Inteligencije Postojanja.

Ni Svest ni misli nisu lične – tvoje.  U tebi, mozgu, a i telu su kristali koji ograničavaju Svest.

Misli koje se pojavljuju pojavljuju se iz i u Svesti, a ponavljaju ti se često dok ih ne procesuiraš „pravilno“. Te misli iz Svesti privlači kristalizovana svesnost, kristali u tvom mozgu. Oko 70% misli koje imaš se svakodnevno pojavljuju, ali kad odeš na odmor, u prirodu, kad se opustiš taj procenat drastično opada, dok se opet ne vratiš u kolotečinu.

Kreacije i ideje ne dolaze dok si zauzet mislima, pojavljuju se iz Svesti.

Intuicija je samo kratak interval koji si sebi dopustio da prihvatiš ono što dolazi iz Svesti.

Mozak, procesor ne sadrži misli,  sinapse = kristali su magneti (svaka materija ima magnetna svojstva jer je sačinjena od vibracija) koji privlače podatke koji ti trebaju, kojih pokušavaš da se setiš, koje si naučio, uspomene, tvoja prošla iskustva).

U mozgu se ne dešavaju računske radnje, koliko je dva i dva odlučuje tvoja inteligencija. Koja je misao tačna ili netačna odlučuje tvoja inteligencija. Misao ne zna ništa niti odlučuje. Da li ćeš i kad popiti kafu ili čaj odlučuju uglavnom tvoje navike a ne misao.

Isto tako kao što si mislima – ranijim, starijim kreirao sinapse, na isti način možeš i da ih se oslobodiš.

Misli mogu biti otpor postojanju i sagledavanje i percepcija kroz kristalizovanu svesnost, ali isto tako i najjača snaga sila koju poseduješ.

Kristalizovana – ograničena svesnost donosi patnju, od borbe za opstanak, do borbe u odnosima, i na šire i na dalje, neko bi rekao „đavoljska posla“.

Nivo svesnosti – inteligencije može da „čeka“ misli koje se „nekim čudom, same od sebe pojavljuju“  a može i da ih bira, pa umesto patnje može izabrati Blaženstvo. Svaki čovek je simfonija vibracija i ono što emituje to i dobija (tu se ne računa pojedina želja već celokupna simfonija), to ga okružuje, dok ne preuzme odgovornost, dok ne dobije svoje sopstvene odgovore. Viši nivo svesnosti pojedinca utiče i na ostale jer niža vibracija teži da se izjednači sa višom, zakon kretanja – energije.

Da se vratim na početno pitanje: um ili inteligencija.  Svest nije lična, misao nije lična, ni ograničena svesnost nije lična iako tako izgleda – ona nam omogućava rast i razvoj, nova iskustva, ali nije lična jer služi da privlači misli koje nam u tom trenutku trebaju, služi i za interakciju sa okolinom jer ništa se ne dešava slučajno iako tako izgleda, služi da bi naučili nešto, savladali prepreke i probleme koje uglavnom sami stvaramo. Baza podataka za koju verujemo da negde postoji a koje smatramo ličnim postoji samo u Svesti.

Istina, Inteligencija Postojanja je Svest. Svesnost je stanje i ne sadrži podatke. Ograničena svesnost je ograničena samo otporom postojanju čitaj nespoznatom strahu kroz emocije,  konceptima, verovanju u sopstvenu pamet i znanje. Ograničena svesnost ograničava Inteligenciju.

Verujem da će ovakvo shvatanje probuditi otpor kod mnogih. Filosofi su nekad postojali da tumače postojanje. Filozofi tumače svoje ili tuđe koncepte.

Ja tu ne mogu ništa učiniti, mogu ih ostaviti da se bore i nose sa umom, egom, identitetima koji su „tamo“ dok imaju vremena, i Don Kihot od Manče se borio sa vetrenjačama.

 

Ivan Ivanda

Leta gospodnjeg 7527.                                                                                                         Pančevo

Igra između ljubavi i straha

labudovi igra

Ljubav nije emocija, to je stanje, energija, sila koja održava celokupno postojanje pa i tvoje kao čoveka ali i kao osobe, identiteta, uloge koju ispoljavaš.

Ljubav postaje emocija kad je shvataš umom kad je meriš, ocenjuješ, dodaješ, oduzimaš, računaš zašto, koliko, dokad. Kad voliš nekog dok voli tebe, dok nekog ˝poseduješ˝, dok ti čini, sluša te, ne vara, poštuje, to nije stanje nego emocija jer sem kalkulacija tvog uma tu postoji i određena količina straha kao i u svim ostalim emocijama. Kod ljubavi kao emocije prisutan je strah od izdvajanja, napuštanja, ostavljanja, gubitka, samoće, varanja… sve do sramote i krivice.

Zar nije normalno da kad nekog voliš da mu želiš sve najbolje i kad je s tobom i kad nije, da se trudiš da ti budeš njemu, njoj, najbolje, da ne želiš da se menja kako tebi odgovara jer ćeš pobeći čim počne da se ponaša, misli, govori isto kao ti.

Cvet koji voliš ćeš zalivati, nećeš ga ubrati jer će uvenuti.

Ljubav ne raste uzimanjem, davanjem je ne možeš potrošiti, naprotiv što je više daješ sve više imaš.

Rađaš se sa maltene praznim emotivnim ˝telom˝. Izdvajanjem, nerazumevanjem, strahom formiraš identitete i emocije koje podržavaju i održavaju te identitete.

Ako u toj umišljenoj emocionalnoj ljubavi postoji toliko straha, u svim nižim emocijama postoji mnogo više.

Emocije su tvoji lični filteri kroz koje posmatraš postojanje, ljude, prirodu. Svaka emocija ima svoju frekvenciju vibracija jer si postojanjem energija i te vibracije neprekidno osciliraš s tim što su one jačeg intenziteta kad ih neposredno osećaš iskazuješ. Biljke i životinje osećaju te vibracije, ljudi zavisno od senzibilnosti neki više neki manje, ali svi ih osećaju ali ih ne prepoznaju kao bitne informacije, pre nešto što ih ponekad zbunjuje, plaši više ili manje ili im prija. Pored nekog vam je prijatno biti a od nekog se odmičete glavom bez obzira iako ne znate zašto i zbog čega.

Osnovna energija postojanja je ljubav, skoro najjača vibracija, nasuprot njoj je otpor koji stvara strah, i što je veća količina straha to su bliže predatori koji se strahom hrane. Tu situaciju lako prepoznate kad se u blizini pojavi jedan ili čopor napuštenih pasa pa oni koji ne strahuju polaze bez problema a uplašeni prosto izazovu na reakciju. I sa ljudima je isto, jer samim postojanjem si tu radi sticanja iskustva i kad se predator pojavi nije tu da te uništi već da uvidiš da strah koji iskazuješ samo tebi smeta. Zbog takvih vibracija ti se i ponavljaju određene situacije i odnosi, da bi uvideo razlog svog opiranja.

Šta je tu je, emocije si uglavnom sam kreirao, one te vode kroz život, služe ti da ˝odbraniš˝ svoj lik, delo, znanje, identitet, ulogu, kroz te filtere posmatraš tumačiš i razumeš postojanje, jer kroz njih iz tebe izlazi naučen vokabular, stavovi, akcije bez promišljanja o posledicama, bez uviđanja da li sam sebi štetiš, ali sve je to dat proces rasta i razvoja duše, duha koji trenutno iskazuješ.

Kad uvidiš da te kroz život vodi otpor, zbog nerazumevanja, neprihvatanja i ograničenog sagledavanja i tumačenja postojanja i da je ta količina straha koju emituješ nepotrebna, preuzećeš odgovornost u svoje ˝ruke˝ za sopstvene okolnosti.

Najteži i najčešći trenutak kad počinješ da se menjaš je nevolja, tragedija, bolest koje te slome, slome nepotrebnu odbranu u tebi i kad prihvatiš to što jeste sasvim i potpuno, pa strah sam po sebi nestane.

Odavanje sedativima, medikamentima, alkoholu, droge čine strah samo jačim kad nisi pod njima.

Lakši način je da shvatiš da ne postoji ništa lično, da sve što govoriš i radiš iako misliš da je usmereno ka drugima, govoriš i radiš sebi, jer reči su osnova pojavnosti kojima prizivaš svoja iskustva.

Najlakše je da shvatiš i razumeš kako i gde nastaju tvoja iskustva, kako si ih formirao, kako su nastala tvoja uverenja, verovanja znanja, stavovi i da ih kreiraš kroz Svest Um i Misli.

 

ivan ivanda

Posvećen širenju i razumevanju Tri principa Svest Um i misao, koje je spoznao Sid Banks. Zahvalan na daru koji je Sid ostavio svetu.

Mail: e1zemun@gmail.com

Tel. viber, whatsapp: +381 (0) 69 26 04 961

Skype: e1zemun

https://razgovorisaivanomtriprincipa.wordpress.com

 

Krivica i drvo znanja

adam eva

 

Krivica je na skali emocija jedino iznad sramote koja vodi ka uništavanju i često ka samouništenju.

Krivica je nastala po tumačenju svetih knjiga kad je ubran i pojeden plod sa drveta znanja. To govori da je bilo dozvoljeno biti u blizini znanja, razumevati ga, usvajati ali da ga nije trebalo sažvakati i smatrati ličnim, svojim.

Kad se detetu nešto brani prirodni instikt je da spozna što, kako jer je samim rođenjem radoznalo. Dete uči slušajući samo šta roditelji i okolina govori, ali mnogo više posmatrajući šta rade i kako se ponašaju. Nekad davno roditelji su deci prenosili samo lična iskustva, druga nisu imali, danas tragaju za tuđim iskustvima, lično ih nisu proživeli a prenose ih deci kao svoja, zbog uticaja obrazovanja, zvanične medicine, kulture?, morala?, vere, vlasti?.  Uveravaju decu da oni znaju i to znanje deca pogotovo u poslednje vreme sve češče ne prihvataju.

Da se vratim na drvo znanja. Ako je u raju sve bilo dostupno – turisti bi rekli švedski sto, zašto je bilo zabranjeno smatrati da nešto znaš.  Iz jednostavnog razloga što te tvoje lično znanje dovodi do lažne spoznaje da si jedinka nezavisna od postojanja od prirode, od drugih i da možeš raditi što ti se prohte bez obzira kako to utiče na prirodu i druge. Danas usvajaš razna znanja vaspitanjem, školovanjem, izučavanjem pa stigneš do tačke da se pitaš ko si, šta si, zašto…  Tek tad te spopadne glad za informacijama pa još više puniš um novim saznanjima i poveruješ da znaš neko vreme pa opet tražiš novo pa novo.  To tvoje traganje ti ni na trenutak ne izgleda kao beskonačno, nesvrsishodno i nepotrebno jer si upravo nešto novo spoznao i tada znaš.  Kad nešto spoznaš smatraš da je to tako i tačka tu se nema šta dodati i oduzeti, a previđaš da si svoja znanja izmenio i promenio nebrojeno puta.

Izvinjavam se ali moram da ti kažem da nijedno znanje koje si imao a ni to sadašnje nije ona apsolutna istina, aksiom. Istina je samo reč kojoj povremeno daješ istinsko značenje, jer tvoje istine se često menjaju, vidiš da ima svako svoju istinu, da razni tumače božanske istine i ona je razlog koji te tera da je tražiš van sebe, a istina je u tebi, s njom si nastao.

Postojanje neprestana promena a i ti sa svojim iskustvom pridonsiš celokupnom iskustvu postojanja i informacije o tom celokupnom iskustvu ne stanuju u tvom umu, nego u svesti odakle crpeš sebi potrebne informacije pa ih tumačiš kako kad ti odgovara.

Kad prestaneš da tumačiš znaćeš.  To znači ne da ništa ne znaš ili da pogrešno tumačiš, nego da ti je tumačenje nepotrebno. Kad si uveren da nešto znaš veruješ samo informacijama, datotekama koje si sam obradio i u svoj um smestio, zapitaj se da li su one tvoje ili tuđe iskustvo. To tvoje znanje si sam ograničio i nemušto rekao postojanju da ti znaš bolje. Zatvorio si kanal dostupnim informacijama.

Iskonska krivica dakle nastala je kad je čovek poverovao da zna, neko ga je okrivio.

Krivica nastaje ne prihvatanjem sopstvene odgovornosti, prebacivanjem na druge.

Neko je kriv jer ti je nešto rekao, uradio, nije uradio, povredio te. To znači da si ti tog nekog nečim izazvao, možda svojim rečima, delima, nedelima a možda i samim svojim postojanjem. Možda sebe kriviš jer nisi razumeo, znao, smeo, hteo.  Možda su ti roditelji krivi jer te nisu hranili čokoladom, ili samo voćem, zato što su te vakcinisali ili nisu, zato što su bili siromašni ili pak bogati.  Nema ničega što ne bi mogao okriviti, od komarca pa do meseca, sunca i univerzuma. Ali to ne znači da oni nose krivicu sobom i u sebi, ne naprotiv krivica postaje, ostaje i jača kao tvoje osećanje, kao tvoja stalna vibracija i emocija. Krivica postoji kao jedan od mnogobrojnih filtera kroz koji neprestano posmatraš postojanje, ljude, društvo, prirodu.

Moraš da razumeš da takav način života i sagledavanja ostalih i ostalog nije prisutan samo kad osećaš tu emociju krivice, ta vibracija je prisutna samo u manjem intenzitetu neprestano jer to postaje tvoja priroda. Biljke, životinje i neki od ljudi mogu veoma jasno da osete tu vibraciju jer ona je sušta suprotnost ljubavi, očigledan mada tebi prikriven strah. Kao u prirodi tako i u društvu postoje predatori koji ti pomažu da osetiš tu emociju da je spoznaš, razumeš i da se nje oslobodiš.

Lakši način oslobađanja je razumevanje postojanja, načina na koji si formirao i tu emociju i tvoje ˝znanje˝.

Malo teži je da shvatiš i da prihvatiš da ne postoji ništa lično, teži jer se podrazumevaš kao ličnost, osoba, identitet i sve prihvataš lično, sve se odnosi na tebe, jer si centar, maltene epicentar postojanja.

Teži je da potražiš pomoć sedativa, medikamenata, alkohola, droga,… koji neće otupeti krivicu, nego je samo povremeno prikriti a uticaj sedativa će vremenom slabiti.

Najteži je da te zadese nevolje, bolesti, tragedije da bi potom uvideo da ne znaš pa otpustio svoja ˝znanja˝ i krenuo ispočetka.

Iskonska krivica nastala je prvim ˝znanjem˝  a nestaje odbacivanjem znanja.

 

ivan ivanda

Posvećen širenju i razumevanju Tri principa  Svest, Um i misao, koje je spoznao Sid Banks. Zahvalan na daru koji je Sid ostavio svetu.

Mail: e1zemun@gmail.com

Mob., Viber, WhatsApp: +381 (0) 69 26 04 961

Skype: e1zemun

https://razgovorisaivanomtriprincipa.wordpress.com

 

Tvoja stanja proizilaze iz misli

Kad imaš ˝neprijatne“ a isto važi i za prijatne senzacije, osećanja, stanja uvek možeš da se zapitaš šta je to u mom umu, verovanju, znanju, memoriji, mislima da se osećam baš ovako. Potom sledi pitanje a šta da mislim, govorim, radim da se ne bi osećao ovako. Tvoja ˝stanja˝ proizilaze iz tvojih misli, verovanja, navika.
Ako veruješ da si samo um i telo ˝gravitacija˝ tvog verovanja ti onemogućava da primetiš da ti nisi tvoje misli, da si svestan svojih misli u svakom trenutku i da jednog trenutka možeš misliti za sebe da si najpametniji a odmah sledećeg sasvim suprotno, a i prva i druga misao su sasvim beznačajne jer te ni jedna ne određuje, određuje te samo verovanje kojem si ti i samo ti dao značaj u određenom trenutku.

 

ivan ivanda

Posvećen širenju i razumevanju Tri principa  Svest, Um i misao, koje je spoznao Sid Banks. Zahvalan na daru koji je Sid ostavio svetu.

Mail: e1zemun@gmail.com

Mob., Viber, WhatsApp: +381 (0) 69 26 04 961

Skype: e1zemun

https://razgovorisaivanomtriprincipa.wordpress.com

Zvuk i materija

Univerzum-4

Univerzum. Sama reč govori o stvaranju umom. Glas, zvuk, vibracija je osnova svake materije. Materija nije nešto što je trajno beskonačno, ona je ograničena, promenljiva, uništiva. Nauka tek sad polako otkriva da postoje još neka agregatna stanja sem gasovitog, tečnog i čvrstog. Kvantna teorija dokazuje da posmatranjem materija menja ponašanje. Prisutnost uma menja svojstva materije. U drevnim vremenima je to bilo poznato i ostatke tog znanja vidimo u megalitima koji su precizno obrađivani i premeštani zvukom. Očigledno je da je to tajno znanje, nekad su to znali retki a danas gotovo niko. Tesla nam je otkrio deo tog znanja, deo nije jer mu nije dozvoljeno a ostalo zbog svesnosti o ljudskoj pohlepi i mogućnosti zloupotrebe tog znanja.

 

ivan ivanda

Posvećen širenju i razumevanju Tri principa  Svest, Um i misao, koje je spoznao Sid Banks. Zahvalan na daru koji je Sid ostavio svetu.

Mail: e1zemun@gmail.com

Mob., Viber, WhatsApp: +381 (0) 69 26 04 961

Skype: e1zemun

https://razgovorisaivanomtriprincipa.wordpress.com

Tražiš prosvetljenje?

Znaš li šta je prosvetljenje, možeš li rečima opisati to stanje, postoji li definicija šta je. Papaji je rekao da ti je to stanje bliže nego vlastiti dah. Čim kreneš da ga tražiš već si ga, već si se izgubio. U kom god smeru kreneš, krenuo si na put a put ka njemu je iluzija jer ono nije na kraju puta, tu je, tačno tu gde si. Znam da nemaš mira i veruješ da je negde tamo i da moraš nešto učiniti, naučiti, usvojiti, a kad se mora nije teško. Apsurdno je što ćeš ga lakše naći kad se razočaraš u sve puteve i akcije koje si preduzeo. Znanje te sprečava da osetiš, prepoznaš to stanje, znanje te sprečava da potraje to stanje. Između spoznaje i znanja postoji razlika, spoznaja je tvoja lična, ali ti tražiš spolja potvrdu te spoznaje, pečat od nekog da ti potvrdi tvoju spoznaju neko ko ˝zna˝. Svi putevi vode u Rim, ali ne moraš proći sve puteve da bi znao gde je Rim. Ne moraš otići iz Rima da bi saznao da si u Rimu.
Pitaš li se zašto krećeš na taj put, jel to u trendu, in, ili iz neke potrebe, ili malo da probaš kako je, zašto to tražiš, šta češ imati, dobiti što sad nemaš. Kako bi izgledalo da nemaš želja, ciljeva, uloga, identiteta, glumatanja, emocija? Zamisli da nemaš želju ništa da menjaš jer sve je upravo onako kako treba da bude, zamisli da voliš i ono što sad ne možeš da ni da smisliš, zamisli da ne pomažeš nekom jer znaš bi mu učino medveđu uslugu, skrenuo s puta, produžio agoniju, zamisli koliko bi te drugih razumelo iako ih sve voliš, zamisli koliko bi bio usamljen. Ili to sve nije bitno jer bi ti i malo ovo i malo ono, i malo hedonizma i malo ekstravagancije, i malo reklame, i malo ili malo više prosvetljenja. Svega imaš sad, samo je pitanje da li prepoznaješ stanja u kojima si, nisu ona tako kratkotrajna da ih ne možeš uvideti, samo ti pažnja nije na onom što jesi, nego na nečemu drugom uglavnom na onom što nisi.

Umorni od ˝rada˝?

Da bi razumeli šta smo, ko smo, prethodno treba razlučiti način na koji spoznajemo, perceptiramo, shvatamo ˝realnost˝.

Većina veruje da je realnost ono što su spoznali umom, i da je materija osnov postojanja. To je sasvim u redu i njima ne preporučujem ništa.

Za one koji vole da ˝rade na sebi˝ i da im um bude zauzet nečim preporučujem da istražuju nedualnost.

Za one kojima je dosta raznih radova na sebi preporuka da saznaju šta su Tri principa Svest Um i Misao. Tu sam da pokažem kuda da gledate ali ne i šta da vidite.

Kad shvatimo kako funkcionše način spoznaje, formiranja uverenja, stavova, znanja, emocija, sasvim lako se oslobađa nepotrebnog balasta koji nas košta i koči.

Pozitivno i negativno

Svest ne može ništa ni uvećati ni smanjiti ni promeniti.

Ko, šta određuje da ll jenešto pozitivno ili negativno, sa stanovišta svesti apsolutno je svejedno, nebitno. Identitet, verovanje, ˝znanje˝ može ocenjivati pozitivnost i negativnost i te ocene stanuju u umu i nemaju nikakve veze sa stepenom svesnosti, rekoh već svest je nepromenljiva. 

To što se mi igramo pojmovima da bi potvrdili i iskazali sopstvena tumačenja nema veze sa stvarnošću. 

Ljubav je izvor i ishodište postojanja pa prema tome ni ljubav ne ocenjuje da li je nešto pozitivno i negativno jer upravo i svest i ljubav omogućavaju svemu da postoji.
Percepciju sužavaju produkti uma, uverenja, verovanja, identiteti, emocije, telesne senzacije. 

Sunce greje sve isto bez razlike. Pozitivna verovanja i ponašanja su stavovi identiteta, samim tim ograničavaju percepciju, dovode do neželjenih posledica kao i svako ocenjivanje, suđenje, lepljenje etiketa i sebi i drugima. 

Ako smatraš da je ljubavno prihvatati samo ono što je pozitivno, poželjno, promašena je suština. To ne znači da je svejedno kako se ponašaš, govoriš, deluješ naprotiv, znači da sve ono što govoriš i radiš drugima i o drugima je upućeno tebi, odnosi se na tebe.

Jedan od razgovora sa Ivanom

On: Mene interesuje samospoznaja,prosvetljenje.

Ivan:Nemoj da te interesuje, jer to jesi Interesovanjem se ubeđuješ da nisi

On: Haha sve to znam sto bi rekli intelektualno.

Ivan: nije to samo intelektualno, svestan si svega, okoline, misli reči,
kad se misli javljaju?
kad nešto ne prihvataš delimično ili potpuno
ili kad treba da se setiš

On: Ocekujem da se nesto desi u meni sto ce da potvrdi

Ivan: rad na sebi ne treba da bude traganje za prosvetljenjem, nego pražnjenje uma, verovanja, stavova, navika,
ne bukvalno pražnjenje nego prosta odluka da sve te navike nisi ti, nisu istina, aksiom, ili barem nisu sad ako su nekad i bile
desilo se da postojiš, to je sve što ti je trebalo da se desi. Ostalo ti biraš, nesvesno prihvatanjem, svesno odbacivanjem.

On: Sve mi je to jasno ali ocekivanje da se nesto desi da jednostavno sa sigurnoscu znam kao ti.

Ivan: e da ja sam siguran, ne veruj mi ništa
samo ono što se poklapa sa tobom, trenutno
jedino što treba da znaš je da ništa ne znaš
to je tako jednostavno da ne može bit jednostavnilje.

On: Bas zato i mislim da mora postojati nesto vece.

Ivan:ti si to veće
van tebe nema ničeg
ali, progutaćeš to kad odlučiš, a ne kad naučiš

On: Svi tzv.prosvetljeni kazu da imaju osecaj besmrtnosti

Ivan:pusti to, telo umire, to što nosi, vodi, čini to telo ne umire
ako si svestan svojih misli nisi misli, svog tela nisi telo

On: To da

Ivan: Samo postepeno odbacuj svoja verovanja ma kakva bila
Nauka stalno izbacuje nove teorije teoreme, znači sve je netačno, Tvoja stanja zavise od trenutnilh raspoloženja, misli odnosa, znači ni to nije istina, ni to nisi ti.
Ako baš hoćeš da čuješ šta si evo ovako rečju duša. A duša je svest, ljubav, energija.

On: Magistrirao sa krisnamurtija,nisargadatu,maharsija,tola itd. Ali kao da mi hvali jos jedan korak.

Ivan: Taj korak je prestajanje traganja. TAČKA.

On: Hvala

Ivan: Ne treba da se boriš sa egom, ne postoji, umišljena kategorija.
Navike, emocije, strahovi, umišljeno takođe.
Samo se par puta uhvati da to što deluje nisi ti

On: I to mi mije jasno samo ne mogu da kzem ja sam to.

Ivan: Nisi ništa i sve si.
A najviše si ono što ti um kaže.
Dok mu veruješ.
Kad odlučiš da mu ne veruješ tad znaš.

On:E,to tad znas mi treba.

Ivan: Ne treba ti uopšte, samo umišljaš da ti treba.
Um te ubeđuje da ti treba.
Znaš a ne veruješ da znaš.

On: Bas tako uvek mislim ima jos.

Ivan: Hoćeš potvrdu, pečat, overu.

On: Tako nekako

Ivan: Zaboravi jer to ti može dati neko drugi, ako ti daje tad ne zna, to je samo tvoja odluka, stav i niko ti tu ne može ni pomoći ni odmoći. Sam ti moraš reči sopstvenom umu da pojma nema. Za utehu ni jedan um ni tvoj ni tuđi pojma nema.

On: Ok, hvala puno.

Ivan: Hvala tebi.
Sviđa mi se ovo ćasskanje.

On: Odavno te pratim i ti si mi najubedljiviji od ovih na fb.

Ivan: Hvala. kažem ne veruj nikom, ni sebi, ni knjigama, ni autoritetima, nemaš šta da naučiš, a imaš puino toga da odučiš.
Što više odučiš, to ti je sve jasnije.

On: Da da ali bez njih nebi dospeo dovde.

Ivan: O da, kako ne bi. Poznaješ stare, bake deke, one koji žive u malim mestima, koliko mudrosti ima u njima bez ikakve škole, knjiga, samo posmatranje prirode, života.
Mi imamo previše informacija i muku da odlučimo šta jeste šta nije.

On: Mislio sam na jevandjelje dobru vest da oslobodjenje postoji.

Ivan:Slobodan si kad rešiš.

On: Ok.
Pozdrav, hvala.4

Ivan: Hvala tebi pozdrav.
Mogu li pustiti ovo kucanje kao objavu, deluje mi odlčno, većina ˝radnika na sebi˝ ima slične dileme.

On: Moze naravno ako ce da koristi.

Ivan: verujem da hoće, živ dijalog, iskrena pitanja i odgovori

On:Naravno uvek.

Ivan: malo reči a dosta kazano

On:Tako je meni ja dosta koristilo.

Ivan:Tačnije tvom umu dosta, tebi ništa.

On: Ok.

Ivan: Odbaci sumnje. Pre pitanja već imaš odgovor a sumnja te muči pa se pitaš.

On: Tako je.
Ivan: vidiš sve znaš a praviš se da ti treba još.

On: Naravno da mi vise teorije netreba imam je i previse ali to cicto znanje ili neznanje nikako da se ucvrsti.

Ivan: Opet ti: trla baba lan. Sve što turiš u um i što se čvari tamo je neznanje iako ti drukčije izgleda.
Sve se menja, svake stotinke sekunde rečenica koju sad napišeš je pogrešna kad je napisanu pročitaš

On: Osecam ja to ja postojanje ali ono nista ne govori kako da znam da je to to

Ivan: Prestani da sumnjaš. da ocenjuješ, kategoriziraš
prihvati tako je kako je, tvoje ocene stavovi verovanja ništa spolja ne menjaju.
Menjaju tebe.

On: Samo da budem ovo ja bez ja.

Ivan: Posmatranje, ali ne kao svedok, samo posmatranje i mirovanje – tačnije ne slušanje uma, daju ti odgovore koje tražiš.
Uvek je tu neko ja, neki identitet, tvoje je samo da mu ne veruješ.
Odgovori u početku nisu trenutni, postaviš pitanje i odgovor ti dođe sam potrebno je samo da ga prihvatiš. Vremenom se vreme odgovora skraćuje, tako da je sumnje sve manje, a očiglednog iskustva sve više.

On: Ok.

Ivan: lepota je u tome što se odgovori koji ti trebaju na ista pitanja, menjaju, nove dubine i širine, a to opet od tebe zavisi, . znači 4 P.

On: Cetri principa.

Ivan: potpuno prepuštanje prihvatanje poverenje.
principa su tri, svest um i misao.

On:Svest posmatra um i misao.

Ivan: i omogućava
um je ili alat ili gospodar, u svakom slučaju kreator.
Zapitaj se malo ovako. Zamisli da čula rade naopako, da prikazuju ono što je u umu pa ti to vidiš čuješ spolja.

On: Malo mi deluje tesko za napraviti.

Ivan: Samo uvidi dilemu, šta je istina, da li nam čula donose iskustvo spolja, ili um putem čula proizvodi slike zvuke mirise, dodire pa to doživljavamo kao film.
Potom uvidiš da dobar deo tvog iskustva jeste iz uma, da nisi tamo smestio sve što se u nekom trenutku dogodilo spolja nego samo tvoje reakcije na taj trenutak.
Ne znam kolko sam bio jasan.

On: Sve se krcka u umu to mi je jasno.

Ivan: I najvažnije i jedino što treba da odlučiš, ne da naučiš, nego da odlučiš je da ti nisi taj um.
Um ti dođe ko i papir, trpi sve, a možeš ga koristiti na razne načine 🙂

On:E jos samo odluka

Ivan:Um je nepotpuna, strašno umanjena replika svesti koja nas uverava da smo izdvojene jedinke.

On: Um u sustini i nije svestan svesnost mu daje postojanje.

Ivan: Um je umišljena kategorija, um je u stvari baza podataka, nešto slično sd disku, gde pišeš brišeš i zadnji zapis važi.

On: Da da i to mi dogje kristalno jasno.

Ivan: Kad ti bude dosta kopanja, nasmejaćeš se sam sebi.

On: Uvek me nesto zaustavi i kaze nije to to.

Ivan: Ne verovanjem svom umu nećeš izgubiti pamet, sećanja, iskustva, samo ćeš znati da su to tvoje trenutne ocene nekih odnosa događaja, ali i da su one određivalje sve tvoje reakcije i odluke.
određivalje kasnije reakcije i odluke, jer si uveren da si neki od identiteta uloga.
a to opet ne znači da nisi bio svestan u životu, nego da si se poistovetio sa identitetima i ulogama. jer svestan jesi sve vreme.

On: Naravno svesnost je sve.

Ivan: Prema tome tragati za svešću, prosvetljenjem?
Prosvetljen jesi onoliko koliko svetlosti pustiš da prolazi kroz tvoje ćelije
brige, strahovi, identiteti, emocije samo zaustavljau protok svetlosti, vode i u ćelijama umesto razmene energije nastaje bara.

On: Znam da je iz uma ali cini se da sam jos korak blize posle ove konverzacije,mnogo hvala Ivane.

Ivan: Hvala tebi na tebi.
Pusti um da radi svoje, ti svoje i to je to.