Um ili Inteligencija

MindPower

Pitam se a pitam i tebe koji čitaš ovo da li postoji um i gde je ako postoji. Ima li ijedne misli u mozgu? Koliko znam nauka još ni u jednom mozgu nije pronašla misao. Um je uglavnom pojam koji se odnosi na ukupno iskustvo, znanje, emocije,  identitete, sećanja osobe ali i dalje ostaje pitanje gde je. Kad nešto razumeš isključio si razmišljanje na tu temu pa to znaš sve dok ne promeniš mišljenje o tome.

Postoji koncept uma, koncept ega i oni služe da protumače kako se stvara znanje, lični identiteti, znanja, emocije. To su samo tumačenja koja služe da se ljudi bave time, nekima i da zarađuju na tome,  umesto da se osvrnu na suštinu.

Šta je suština? Da bi bilo jasno idemo na početak, a početak je

Izvor  Apsolut Bog i još mnogo imena koja imaju isto značenje.

Manifestovani Apsolut je Postojanje Blaženstvo i Inteligencija.

Dakle Inteligencija Postojanja to jest ili sve jeste Svest.

Sve što postoji postoji u Svesti.

I čovek postoji u Svesti i Svest je u njemu samim tim što postoji. Da je nema čovek ne bi imao nikakvo iskustvo, nijednu misao, nijednu telesnu senzaciju, ne bi bio svesan misli, reči, tela, pokreta, bola, emocija, vremena, prostora, okruženja.  Apsolutno sva iskustva čovek doživljava u Svesti i dok je budan i dok spava i dok sanja i dok meditira.

Kako razmišljamo, gde se misli dešavaju?

Misli se pojavljuju iz Svesti i tu se dešavaju, neke samo protrče i nestanu, a one kojima pridajemo pažnju traju duže ili kraće vreme zavisno od usmerene pažnje ka njima.

Da li su one u mozgu? Pa nauka bi već neku pronašla da su tamo. Kao što rekoh misli su u Svesti i svesni smo ih.

Pa šta se onda dešava u mozgu?  Mozak je najsavršeniji procesor koji postoji. Mozak prima informacije koje čula vida, sluha, mirisa, ukusa, dodira donose spolja. Mozak prati i donekle (donekle jer postoji viša inteligencija koja se „brine“ o tome) reguliše, balansira, funkcije organa u telu. U mozgu su neuroni i sinapse između pojedinih neurona. Promene koje se dešavaju u mozgu odnosno kreirane sinapse koje mogu i da jačaju i da se smanjuju i nestaju, uzrokuju i promene na telu, na odgovarajućim organima.

Sve što učimo naučimo ponavljanjem, od uspravljana, padanja i ustajanja kao dete, plivanja, vožnje, zanata do doktorata. Sve to postaju mehaničke radnje o kojima ne razmišljamo  samo delujemo. Procesi u telu, telesne seznacije, pokreti udova vezani za ono što naučimo i osećamo kreiraju sinapse u mozgu, pa to što radimo radimo  bez razmišljanja. Možemo obavljati više radnji u isto vreme.

Emocije koje imamo, koje smo stekli, usvojili tokom života takođe su kreirale sinapse u mozgu. Emocije koje jače i češće iskazujemo kreirale su jače i deblje sinapse. Emocije, struktura i intenzitet se tokom života menjaju pa se tako menjaju – slabe ili jačaju sinapse.

Navike koje smo stekli, pušenje, alkohol, kockanje, droga takođe kreiraju sinapse u mozgu, kad se oslobodimo tih navika posle nekog vremena nestaju i sinapse  ali ostaju ožiljci u mozgu isto kao i posle nekih bolesti.

Sinapse kreiraju promene na telu i to ne samo na fizičkom koje možemo opipati nego i na ostalim nevidljivim telima od aure pa nadalje, od kojih smo sačinjeni.

Pa čemu služe te sinapse?

Tu su upravo da bi mogao da funkcionišeš, da neke radnje obavljaš nesvesno tačnije ne razmišljajući o njima.

Tu su da automatski reaguješ na prijatno ili neprijatno zavisno da li si tog trenutka osvestio – osetio Ljubav ili strah. Strah je sastavni deo svake „negativne“ emocije od hrabrosti pa naniže, ponosa, besa, želje, straha, tuge, apatije, krivice i sramote.

Tu su i da ubrzaju „odbranu“ tvog, tačnije tvojih lažnih identiteta, ima ih više – u svakom odnosu igraš različite uloge, jer se pokreću po automatizmu.

Gde su naša znanja, verovanja, koncepti, ubeđenja ako nisu u mozgu? Gde je pamćenje, baza podataka?

Da ponovim opet ako je neko zaboravio, sve misli se dešavaju u Svesti, svesni smo ih uglavnom jer možemo misliti samo jednu misao u isto vreme.

Da ponovim Svest je Inteligencija Postojanja.

Čovek je inteligentno i svesno biće. Nivo svesnosti zavisi od nivoa inteligencije. Čovek svojim stečenim i usvojenim konceptima, verovanju, znanjima, emocijama ograničava – sputava i sužava svoj nivo svesnosti. Svojim ličnim ocenama šta je prijatno šta je manje prijatno ili neprijatno, šta je Istina a šta nije, a sve to je bazirano uvek i jedino na osnovu  više ili manje Ljubavi – prihvatanja, i straha – neprihvatanja, odnosno emocija koje ga vode kroz život, sam kreira svoju ličnu istinu, čitaj svoju ograničenu svest. Ta ograničena svest je nivo, stepen njegove lične inteligencije. Inteligencija zavisi i od njegovih interesovanja, i darova – talenata koje je doneo na ovaj svet. Čovekova znanja, koncepti, uverenja, verovanja se tokom života menjaju pa se menja i nivo svesnosti. Nivo svesnosti se menja i iz trenutka u trenutak kad se nešto radi nesvesno – ne misleći o tome, a pažnja je usmerena na nešto sasvim drugo, brige, želje, probleme, misli, dešavanja u okolini…

Sinapse u mozgu – kristali, stvaraju ograničenu Svest. Zašto ograničenu? Samo zato što propuštaju „određene“ boje a ne ceo spektar svetlosti, informacija. Tokom života širina spektra propuštanja se menja. Znači menja se i lična istina i nivo svesnosti = inteligencije. Informacija = unutrašnja formacija, umesto Istine = Inteligencije Postojanja.

Ni Svest ni misli nisu lične – tvoje.  U tebi, mozgu, a i telu su kristali koji ograničavaju Svest.

Misli koje se pojavljuju pojavljuju se iz i u Svesti, a ponavljaju ti se često dok ih ne procesuiraš „pravilno“. Te misli iz Svesti privlači kristalizovana svesnost, kristali u tvom mozgu. Oko 70% misli koje imaš se svakodnevno pojavljuju, ali kad odeš na odmor, u prirodu, kad se opustiš taj procenat drastično opada, dok se opet ne vratiš u kolotečinu.

Kreacije i ideje ne dolaze dok si zauzet mislima, pojavljuju se iz Svesti.

Intuicija je samo kratak interval koji si sebi dopustio da prihvatiš ono što dolazi iz Svesti.

Mozak, procesor ne sadrži misli,  sinapse = kristali su magneti (svaka materija ima magnetna svojstva jer je sačinjena od vibracija) koji privlače podatke koji ti trebaju, kojih pokušavaš da se setiš, koje si naučio, uspomene, tvoja prošla iskustva).

U mozgu se ne dešavaju računske radnje, koliko je dva i dva odlučuje tvoja inteligencija. Koja je misao tačna ili netačna odlučuje tvoja inteligencija. Misao ne zna ništa niti odlučuje. Da li ćeš i kad popiti kafu ili čaj odlučuju uglavnom tvoje navike a ne misao.

Isto tako kao što si mislima – ranijim, starijim kreirao sinapse, na isti način možeš i da ih se oslobodiš.

Misli mogu biti otpor postojanju i sagledavanje i percepcija kroz kristalizovanu svesnost, ali isto tako i najjača snaga sila koju poseduješ.

Kristalizovana – ograničena svesnost donosi patnju, od borbe za opstanak, do borbe u odnosima, i na šire i na dalje, neko bi rekao „đavoljska posla“.

Nivo svesnosti – inteligencije može da „čeka“ misli koje se „nekim čudom, same od sebe pojavljuju“  a može i da ih bira, pa umesto patnje može izabrati Blaženstvo. Svaki čovek je simfonija vibracija i ono što emituje to i dobija (tu se ne računa pojedina želja već celokupna simfonija), to ga okružuje, dok ne preuzme odgovornost, dok ne dobije svoje sopstvene odgovore. Viši nivo svesnosti pojedinca utiče i na ostale jer niža vibracija teži da se izjednači sa višom, zakon kretanja – energije.

Da se vratim na početno pitanje: um ili inteligencija.  Svest nije lična, misao nije lična, ni ograničena svesnost nije lična iako tako izgleda – ona nam omogućava rast i razvoj, nova iskustva, ali nije lična jer služi da privlači misli koje nam u tom trenutku trebaju, služi i za interakciju sa okolinom jer ništa se ne dešava slučajno iako tako izgleda, služi da bi naučili nešto, savladali prepreke i probleme koje uglavnom sami stvaramo. Baza podataka za koju verujemo da negde postoji a koje smatramo ličnim postoji samo u Svesti.

Istina, Inteligencija Postojanja je Svest. Svesnost je stanje i ne sadrži podatke. Ograničena svesnost je ograničena samo otporom postojanju čitaj nespoznatom strahu kroz emocije,  konceptima, verovanju u sopstvenu pamet i znanje. Ograničena svesnost ograničava Inteligenciju.

Verujem da će ovakvo shvatanje probuditi otpor kod mnogih. Filosofi su nekad postojali da tumače postojanje. Filozofi tumače svoje ili tuđe koncepte.

Ja tu ne mogu ništa učiniti, mogu ih ostaviti da se bore i nose sa umom, egom, identitetima koji su „tamo“ dok imaju vremena, i Don Kihot od Manče se borio sa vetrenjačama.

 

Ivan Ivanda

Leta gospodnjeg 7527.                                                                                                         Pančevo

Igra između ljubavi i straha

labudovi igra

Ljubav nije emocija, to je stanje, energija, sila koja održava celokupno postojanje pa i tvoje kao čoveka ali i kao osobe, identiteta, uloge koju ispoljavaš.

Ljubav postaje emocija kad je shvataš umom kad je meriš, ocenjuješ, dodaješ, oduzimaš, računaš zašto, koliko, dokad. Kad voliš nekog dok voli tebe, dok nekog ˝poseduješ˝, dok ti čini, sluša te, ne vara, poštuje, to nije stanje nego emocija jer sem kalkulacija tvog uma tu postoji i određena količina straha kao i u svim ostalim emocijama. Kod ljubavi kao emocije prisutan je strah od izdvajanja, napuštanja, ostavljanja, gubitka, samoće, varanja… sve do sramote i krivice.

Zar nije normalno da kad nekog voliš da mu želiš sve najbolje i kad je s tobom i kad nije, da se trudiš da ti budeš njemu, njoj, najbolje, da ne želiš da se menja kako tebi odgovara jer ćeš pobeći čim počne da se ponaša, misli, govori isto kao ti.

Cvet koji voliš ćeš zalivati, nećeš ga ubrati jer će uvenuti.

Ljubav ne raste uzimanjem, davanjem je ne možeš potrošiti, naprotiv što je više daješ sve više imaš.

Rađaš se sa maltene praznim emotivnim ˝telom˝. Izdvajanjem, nerazumevanjem, strahom formiraš identitete i emocije koje podržavaju i održavaju te identitete.

Ako u toj umišljenoj emocionalnoj ljubavi postoji toliko straha, u svim nižim emocijama postoji mnogo više.

Emocije su tvoji lični filteri kroz koje posmatraš postojanje, ljude, prirodu. Svaka emocija ima svoju frekvenciju vibracija jer si postojanjem energija i te vibracije neprekidno osciliraš s tim što su one jačeg intenziteta kad ih neposredno osećaš iskazuješ. Biljke i životinje osećaju te vibracije, ljudi zavisno od senzibilnosti neki više neki manje, ali svi ih osećaju ali ih ne prepoznaju kao bitne informacije, pre nešto što ih ponekad zbunjuje, plaši više ili manje ili im prija. Pored nekog vam je prijatno biti a od nekog se odmičete glavom bez obzira iako ne znate zašto i zbog čega.

Osnovna energija postojanja je ljubav, skoro najjača vibracija, nasuprot njoj je otpor koji stvara strah, i što je veća količina straha to su bliže predatori koji se strahom hrane. Tu situaciju lako prepoznate kad se u blizini pojavi jedan ili čopor napuštenih pasa pa oni koji ne strahuju polaze bez problema a uplašeni prosto izazovu na reakciju. I sa ljudima je isto, jer samim postojanjem si tu radi sticanja iskustva i kad se predator pojavi nije tu da te uništi već da uvidiš da strah koji iskazuješ samo tebi smeta. Zbog takvih vibracija ti se i ponavljaju određene situacije i odnosi, da bi uvideo razlog svog opiranja.

Šta je tu je, emocije si uglavnom sam kreirao, one te vode kroz život, služe ti da ˝odbraniš˝ svoj lik, delo, znanje, identitet, ulogu, kroz te filtere posmatraš tumačiš i razumeš postojanje, jer kroz njih iz tebe izlazi naučen vokabular, stavovi, akcije bez promišljanja o posledicama, bez uviđanja da li sam sebi štetiš, ali sve je to dat proces rasta i razvoja duše, duha koji trenutno iskazuješ.

Kad uvidiš da te kroz život vodi otpor, zbog nerazumevanja, neprihvatanja i ograničenog sagledavanja i tumačenja postojanja i da je ta količina straha koju emituješ nepotrebna, preuzećeš odgovornost u svoje ˝ruke˝ za sopstvene okolnosti.

Najteži i najčešći trenutak kad počinješ da se menjaš je nevolja, tragedija, bolest koje te slome, slome nepotrebnu odbranu u tebi i kad prihvatiš to što jeste sasvim i potpuno, pa strah sam po sebi nestane.

Odavanje sedativima, medikamentima, alkoholu, droge čine strah samo jačim kad nisi pod njima.

Lakši način je da shvatiš da ne postoji ništa lično, da sve što govoriš i radiš iako misliš da je usmereno ka drugima, govoriš i radiš sebi, jer reči su osnova pojavnosti kojima prizivaš svoja iskustva.

Najlakše je da shvatiš i razumeš kako i gde nastaju tvoja iskustva, kako si ih formirao, kako su nastala tvoja uverenja, verovanja znanja, stavovi i da ih kreiraš kroz Svest Um i Misli.

 

ivan ivanda

Posvećen širenju i razumevanju Tri principa Svest Um i misao, koje je spoznao Sid Banks. Zahvalan na daru koji je Sid ostavio svetu.

Mail: e1zemun@gmail.com

Tel. viber, whatsapp: +381 (0) 69 26 04 961

Skype: e1zemun

https://razgovorisaivanomtriprincipa.wordpress.com

 

Tvoja stanja proizilaze iz misli

Kad imaš ˝neprijatne“ a isto važi i za prijatne senzacije, osećanja, stanja uvek možeš da se zapitaš šta je to u mom umu, verovanju, znanju, memoriji, mislima da se osećam baš ovako. Potom sledi pitanje a šta da mislim, govorim, radim da se ne bi osećao ovako. Tvoja ˝stanja˝ proizilaze iz tvojih misli, verovanja, navika.
Ako veruješ da si samo um i telo ˝gravitacija˝ tvog verovanja ti onemogućava da primetiš da ti nisi tvoje misli, da si svestan svojih misli u svakom trenutku i da jednog trenutka možeš misliti za sebe da si najpametniji a odmah sledećeg sasvim suprotno, a i prva i druga misao su sasvim beznačajne jer te ni jedna ne određuje, određuje te samo verovanje kojem si ti i samo ti dao značaj u određenom trenutku.

 

ivan ivanda

Posvećen širenju i razumevanju Tri principa  Svest, Um i misao, koje je spoznao Sid Banks. Zahvalan na daru koji je Sid ostavio svetu.

Mail: e1zemun@gmail.com

Mob., Viber, WhatsApp: +381 (0) 69 26 04 961

Skype: e1zemun

https://razgovorisaivanomtriprincipa.wordpress.com

Kretanje

0f50d-01-euky6uz-1024x704

Neprestano kretanje je konstanta. Želiš sigurnost a sigurnost imaš samo ako zaustaviš kretanje. Nemoguća opcija. Želiš kontrolu, a nemaš je ni nad svojim disanjem, mislima, rečima, emocijama. I to je nemoguća opcija. Veruješ u nešto, sama vera iskazuje sumnju jer verovati i znati nije isto. Kažeš znaš nešto, kako znaš kad se sve neprestano menja i evoluira.

Šta ti preostaje ako je stagnacija nemoguća, ako ne postoji kontrola, ako postoji sumnja i kad znaš da ne znaš? Jedino prihvatanje onog što jeste, bez otpora, bez sumnje.

Kroz to prihvatanje naučičćeš da je sve što primaš davanje, da što više daješ to više primaš, ali ne primaš od onog kome si dao, nego od onog ko je u stanju da tebi da. Ako daješ brigu i tugu to ti i stiže. Ti biraš šta daješ jer to što daješ i dobijaš.

ivan ivanda

Posvećen širenju i razumevanju Tri principa  Svest, Um i misao, koje je spoznao Sid Banks. Zahvalan na daru koji je Sid ostavio svetu.

Mail: e1zemun@gmail.com

Mob., Viber, WhatsApp: +381 (0) 69 26 04 961

Skype: e1zemun

https://razgovorisaivanomtriprincipa.wordpress.com

Šta si

Šta te sprečava da spoznaš šta jesi? Samo verovanje da nisi, da nešto treba učiniti, učiti, vežbati. Nijedno novo iskustvo ti neće doneti spoznaju šta jesi, ali sama činjenica da imaš iskustvo svakog trenutka ti dokazuje šta jesi. Da nisi ne bi imao nijedno iskustvo, misao, reč, rečenicu, senzaciju, reakciju.
I šta sad s tim kad znaš da to jesi? I dalje se ponašaš, govoriš reaguješ kao da nisi. Šta te sprečava, sputava, zbunjuje? Jedino i samo sopstvena verovanja šta jesi i šta jeste.
Kad se usudiš da se izmakneš iz tog okvira, rama verovanja šta nisi i šta jesi, to si.

Tražiš prosvetljenje?

Znaš li šta je prosvetljenje, možeš li rečima opisati to stanje, postoji li definicija šta je. Papaji je rekao da ti je to stanje bliže nego vlastiti dah. Čim kreneš da ga tražiš već si ga, već si se izgubio. U kom god smeru kreneš, krenuo si na put a put ka njemu je iluzija jer ono nije na kraju puta, tu je, tačno tu gde si. Znam da nemaš mira i veruješ da je negde tamo i da moraš nešto učiniti, naučiti, usvojiti, a kad se mora nije teško. Apsurdno je što ćeš ga lakše naći kad se razočaraš u sve puteve i akcije koje si preduzeo. Znanje te sprečava da osetiš, prepoznaš to stanje, znanje te sprečava da potraje to stanje. Između spoznaje i znanja postoji razlika, spoznaja je tvoja lična, ali ti tražiš spolja potvrdu te spoznaje, pečat od nekog da ti potvrdi tvoju spoznaju neko ko ˝zna˝. Svi putevi vode u Rim, ali ne moraš proći sve puteve da bi znao gde je Rim. Ne moraš otići iz Rima da bi saznao da si u Rimu.
Pitaš li se zašto krećeš na taj put, jel to u trendu, in, ili iz neke potrebe, ili malo da probaš kako je, zašto to tražiš, šta češ imati, dobiti što sad nemaš. Kako bi izgledalo da nemaš želja, ciljeva, uloga, identiteta, glumatanja, emocija? Zamisli da nemaš želju ništa da menjaš jer sve je upravo onako kako treba da bude, zamisli da voliš i ono što sad ne možeš da ni da smisliš, zamisli da ne pomažeš nekom jer znaš bi mu učino medveđu uslugu, skrenuo s puta, produžio agoniju, zamisli koliko bi te drugih razumelo iako ih sve voliš, zamisli koliko bi bio usamljen. Ili to sve nije bitno jer bi ti i malo ovo i malo ono, i malo hedonizma i malo ekstravagancije, i malo reklame, i malo ili malo više prosvetljenja. Svega imaš sad, samo je pitanje da li prepoznaješ stanja u kojima si, nisu ona tako kratkotrajna da ih ne možeš uvideti, samo ti pažnja nije na onom što jesi, nego na nečemu drugom uglavnom na onom što nisi.

Sigurnost i kontrola

Sigurnost podrazumeva stalnost, kontrolu a i jedno i drugo je u suprotnosti sa životom koji je konstantna promena.

Mi se menjamo, drugi takođe, okolnosti, klima, vreme, prostor, priroda sve je promenljivo i dosta toga nepredvidivo a težimo kontroli i sigurnosti.

Papiri, novac, tapije nas uveravaju da imamo kontrolu a priroda i društvo nas uveravaju da je ponekad nemamo.

Objekte za koje se vezujemo ponekad zamenjujemo funkcionalnijim, komfornijim, savremenijim, boljim i čini nam se da imamo kontrolu a u stvari oni kontrolišu nas, naše ponašanje, naše vreme. Što savremenije predmete koristimo sve više vremena provodimo kontrolišući ih, umesto sve manje.

Svoje ponašanje, reči često ne umemo da kontrolišemo a želimo da imamo kontrolu nad drugima.

Vezujemo se za osobe pa doživljavamo razočarenja i iznenađenja jer mislimo da ih znamo, a ni sami sebe nismo upoznali, sagledali.

Krivimo druge za okolnosti u kojima živimo a prepustili smo im kontrolu jer verujemo vođama, nauci, društvu, autoritetima, starijima, drugima, svom ˝znanju˝ a ne svom ličnom iskustvu.

Sigurnost i kontrola su termini i sredstva kojima obaveštajne službe manipulišu da bi uskratili ranije stečene slobode stanovništvu.

Sami svoje podatke, fotografije, stavove, događanja, javno iznosimo na društvenim mrežama i čini nam se da mi imamo kontrolu.

Sve vreme se ponašamo kao list na vetru kojeg razne okolnosti nose kud žele i mogu, a tek kad uvidimo da svojim znanjem, verovanjem, odlukama drugima prepuštamo kontrolu svog života spoznaćemo da postoje samo pokušaji kontrole, da se kontrolisano uvek otrgne kontroli i da je taj termin sam po sebi besmislen.

Sigurnost možemo tražiti u skloništu i bunkeru ali to su zatvori. Sigurnost možemo imati samo ako se oslonimo na sopstveno iskustvo stečeno posmatranjem, na inteligenciju.

Čula nas kao i mediji često varaju i obično istina nije ono što prvo čujemo, vidimo, zato je potrebno posmatranje. Jedino u šta možemo biti sigurni je sopstveno iskustvo.

Promene su konstanta, prihvatanje i razumevanje tih promena omogućava ispravne odluke u pravo vreme. Otpor, nerazumevanje i strah ne odlažu promene već nas samo prividno šetaju u vremenu nazad i napred, iako telo nije maknulo ni u prošlost ni u budućnost a mora da snosi posledice nerazumevanja.

 

Mail: e1zemun@gmail.com

Telefon: 069 26 04 961

Skype: e1zemun