
Pitam se a pitam i tebe koji čitaš ovo da li postoji um i gde je ako postoji. Ima li ijedne misli u mozgu? Koliko znam nauka još ni u jednom mozgu nije pronašla misao. Um je uglavnom pojam koji se odnosi na ukupno iskustvo, znanje, emocije, identitete, sećanja osobe ali i dalje ostaje pitanje gde je. Kad nešto razumeš isključio si razmišljanje na tu temu pa to znaš sve dok ne promeniš mišljenje o tome.
Postoji koncept uma, koncept ega i oni služe da protumače kako se stvara znanje, lični identiteti, znanja, emocije. To su samo tumačenja koja služe da se ljudi bave time, nekima i da zarađuju na tome, umesto da se osvrnu na suštinu.
Šta je suština? Da bi bilo jasno idemo na početak, a početak je
Izvor Apsolut Bog i još mnogo imena koja imaju isto značenje.
Manifestovani Apsolut je Postojanje Blaženstvo i Inteligencija.
Dakle Inteligencija Postojanja to jest ili sve jeste Svest.
Sve što postoji postoji u Svesti.
I čovek postoji u Svesti i Svest je u njemu samim tim što postoji. Da je nema čovek ne bi imao nikakvo iskustvo, nijednu misao, nijednu telesnu senzaciju, ne bi bio svesan misli, reči, tela, pokreta, bola, emocija, vremena, prostora, okruženja. Apsolutno sva iskustva čovek doživljava u Svesti i dok je budan i dok spava i dok sanja i dok meditira.
Kako razmišljamo, gde se misli dešavaju?
Misli se pojavljuju iz Svesti i tu se dešavaju, neke samo protrče i nestanu, a one kojima pridajemo pažnju traju duže ili kraće vreme zavisno od usmerene pažnje ka njima.
Da li su one u mozgu? Pa nauka bi već neku pronašla da su tamo. Kao što rekoh misli su u Svesti i svesni smo ih.
Pa šta se onda dešava u mozgu? Mozak je najsavršeniji procesor koji postoji. Mozak prima informacije koje čula vida, sluha, mirisa, ukusa, dodira donose spolja. Mozak prati i donekle (donekle jer postoji viša inteligencija koja se „brine“ o tome) reguliše, balansira, funkcije organa u telu. U mozgu su neuroni i sinapse između pojedinih neurona. Promene koje se dešavaju u mozgu odnosno kreirane sinapse koje mogu i da jačaju i da se smanjuju i nestaju, uzrokuju i promene na telu, na odgovarajućim organima.
Sve što učimo naučimo ponavljanjem, od uspravljana, padanja i ustajanja kao dete, plivanja, vožnje, zanata do doktorata. Sve to postaju mehaničke radnje o kojima ne razmišljamo samo delujemo. Procesi u telu, telesne seznacije, pokreti udova vezani za ono što naučimo i osećamo kreiraju sinapse u mozgu, pa to što radimo radimo bez razmišljanja. Možemo obavljati više radnji u isto vreme.
Emocije koje imamo, koje smo stekli, usvojili tokom života takođe su kreirale sinapse u mozgu. Emocije koje jače i češće iskazujemo kreirale su jače i deblje sinapse. Emocije, struktura i intenzitet se tokom života menjaju pa se tako menjaju – slabe ili jačaju sinapse.
Navike koje smo stekli, pušenje, alkohol, kockanje, droga takođe kreiraju sinapse u mozgu, kad se oslobodimo tih navika posle nekog vremena nestaju i sinapse ali ostaju ožiljci u mozgu isto kao i posle nekih bolesti.
Sinapse kreiraju promene na telu i to ne samo na fizičkom koje možemo opipati nego i na ostalim nevidljivim telima od aure pa nadalje, od kojih smo sačinjeni.
Pa čemu služe te sinapse?
Tu su upravo da bi mogao da funkcionišeš, da neke radnje obavljaš nesvesno tačnije ne razmišljajući o njima.
Tu su da automatski reaguješ na prijatno ili neprijatno zavisno da li si tog trenutka osvestio – osetio Ljubav ili strah. Strah je sastavni deo svake „negativne“ emocije od hrabrosti pa naniže, ponosa, besa, želje, straha, tuge, apatije, krivice i sramote.
Tu su i da ubrzaju „odbranu“ tvog, tačnije tvojih lažnih identiteta, ima ih više – u svakom odnosu igraš različite uloge, jer se pokreću po automatizmu.
Gde su naša znanja, verovanja, koncepti, ubeđenja ako nisu u mozgu? Gde je pamćenje, baza podataka?
Da ponovim opet ako je neko zaboravio, sve misli se dešavaju u Svesti, svesni smo ih uglavnom jer možemo misliti samo jednu misao u isto vreme.
Da ponovim Svest je Inteligencija Postojanja.
Čovek je inteligentno i svesno biće. Nivo svesnosti zavisi od nivoa inteligencije. Čovek svojim stečenim i usvojenim konceptima, verovanju, znanjima, emocijama ograničava – sputava i sužava svoj nivo svesnosti. Svojim ličnim ocenama šta je prijatno šta je manje prijatno ili neprijatno, šta je Istina a šta nije, a sve to je bazirano uvek i jedino na osnovu više ili manje Ljubavi – prihvatanja, i straha – neprihvatanja, odnosno emocija koje ga vode kroz život, sam kreira svoju ličnu istinu, čitaj svoju ograničenu svest. Ta ograničena svest je nivo, stepen njegove lične inteligencije. Inteligencija zavisi i od njegovih interesovanja, i darova – talenata koje je doneo na ovaj svet. Čovekova znanja, koncepti, uverenja, verovanja se tokom života menjaju pa se menja i nivo svesnosti. Nivo svesnosti se menja i iz trenutka u trenutak kad se nešto radi nesvesno – ne misleći o tome, a pažnja je usmerena na nešto sasvim drugo, brige, želje, probleme, misli, dešavanja u okolini…
Sinapse u mozgu – kristali, stvaraju ograničenu Svest. Zašto ograničenu? Samo zato što propuštaju „određene“ boje a ne ceo spektar svetlosti, informacija. Tokom života širina spektra propuštanja se menja. Znači menja se i lična istina i nivo svesnosti = inteligencije. Informacija = unutrašnja formacija, umesto Istine = Inteligencije Postojanja.
Ni Svest ni misli nisu lične – tvoje. U tebi, mozgu, a i telu su kristali koji ograničavaju Svest.
Misli koje se pojavljuju pojavljuju se iz i u Svesti, a ponavljaju ti se često dok ih ne procesuiraš „pravilno“. Te misli iz Svesti privlači kristalizovana svesnost, kristali u tvom mozgu. Oko 70% misli koje imaš se svakodnevno pojavljuju, ali kad odeš na odmor, u prirodu, kad se opustiš taj procenat drastično opada, dok se opet ne vratiš u kolotečinu.
Kreacije i ideje ne dolaze dok si zauzet mislima, pojavljuju se iz Svesti.
Intuicija je samo kratak interval koji si sebi dopustio da prihvatiš ono što dolazi iz Svesti.
Mozak, procesor ne sadrži misli, sinapse = kristali su magneti (svaka materija ima magnetna svojstva jer je sačinjena od vibracija) koji privlače podatke koji ti trebaju, kojih pokušavaš da se setiš, koje si naučio, uspomene, tvoja prošla iskustva).
U mozgu se ne dešavaju računske radnje, koliko je dva i dva odlučuje tvoja inteligencija. Koja je misao tačna ili netačna odlučuje tvoja inteligencija. Misao ne zna ništa niti odlučuje. Da li ćeš i kad popiti kafu ili čaj odlučuju uglavnom tvoje navike a ne misao.
Isto tako kao što si mislima – ranijim, starijim kreirao sinapse, na isti način možeš i da ih se oslobodiš.
Misli mogu biti otpor postojanju i sagledavanje i percepcija kroz kristalizovanu svesnost, ali isto tako i najjača snaga sila koju poseduješ.
Kristalizovana – ograničena svesnost donosi patnju, od borbe za opstanak, do borbe u odnosima, i na šire i na dalje, neko bi rekao „đavoljska posla“.
Nivo svesnosti – inteligencije može da „čeka“ misli koje se „nekim čudom, same od sebe pojavljuju“ a može i da ih bira, pa umesto patnje može izabrati Blaženstvo. Svaki čovek je simfonija vibracija i ono što emituje to i dobija (tu se ne računa pojedina želja već celokupna simfonija), to ga okružuje, dok ne preuzme odgovornost, dok ne dobije svoje sopstvene odgovore. Viši nivo svesnosti pojedinca utiče i na ostale jer niža vibracija teži da se izjednači sa višom, zakon kretanja – energije.
Da se vratim na početno pitanje: um ili inteligencija. Svest nije lična, misao nije lična, ni ograničena svesnost nije lična iako tako izgleda – ona nam omogućava rast i razvoj, nova iskustva, ali nije lična jer služi da privlači misli koje nam u tom trenutku trebaju, služi i za interakciju sa okolinom jer ništa se ne dešava slučajno iako tako izgleda, služi da bi naučili nešto, savladali prepreke i probleme koje uglavnom sami stvaramo. Baza podataka za koju verujemo da negde postoji a koje smatramo ličnim postoji samo u Svesti.
Istina, Inteligencija Postojanja je Svest. Svesnost je stanje i ne sadrži podatke. Ograničena svesnost je ograničena samo otporom postojanju čitaj nespoznatom strahu kroz emocije, konceptima, verovanju u sopstvenu pamet i znanje. Ograničena svesnost ograničava Inteligenciju.
Verujem da će ovakvo shvatanje probuditi otpor kod mnogih. Filosofi su nekad postojali da tumače postojanje. Filozofi tumače svoje ili tuđe koncepte.
Ja tu ne mogu ništa učiniti, mogu ih ostaviti da se bore i nose sa umom, egom, identitetima koji su „tamo“ dok imaju vremena, i Don Kihot od Manče se borio sa vetrenjačama.
Ivan Ivanda
Leta gospodnjeg 7527. Pančevo