Misliti i raditi pozitivno?

Za početak malo fizike. Energija je vibracija. Niža amplituda vibracije daje jaču energiju. Sama vibracija ima, uzrokuje polaritet, vrh i dno amplitude. Ako amplituda raste u pozitivnom smeru isto toliko raste u negativnom. Ako klatno guramo u jednom smeru što dalje ono samo po sebi teži da se kreće u suprotnom.
Kakve to veze ima sa pozitivnim mišljenjem. Misao je takođe energija, iz nje proizilaze stavovi, verovanja, emocije, ponašanje. Misliti pozitivno, truditi se da govoriš i deluješ pozitivno je guranje klatna u jednom smeru. Verovanje da možeš gurati klatno na jednu stranu i da se neće vratiti na drugu je nerazumevanje postojanja. Koliko daleko ga odguraš isto toliko se vraća u suprotnom smeru i klati dok se ne umiri. Stara istina je ˝ko visoko leti nisko pada˝.
Opet fizika: ne guraj klatno ni u jednom smeru, ako te već ponese izmakni se, samo će se smiriti.

 

ivan ivanda

Posvećen širenju i razumevanju Tri principa  Svest, Um i misao, koje je spoznao Sid Banks. Zahvalan na daru koji je Sid ostavio svetu.

Mail: e1zemun@gmail.com

Mob., Viber, WhatsApp: +381 (0) 69 26 04 961

Skype: e1zemun

https://razgovorisaivanomtriprincipa.wordpress.com

Pozitivno i negativno

Svest ne može ništa ni uvećati ni smanjiti ni promeniti.

Ko, šta određuje da ll jenešto pozitivno ili negativno, sa stanovišta svesti apsolutno je svejedno, nebitno. Identitet, verovanje, ˝znanje˝ može ocenjivati pozitivnost i negativnost i te ocene stanuju u umu i nemaju nikakve veze sa stepenom svesnosti, rekoh već svest je nepromenljiva. 

To što se mi igramo pojmovima da bi potvrdili i iskazali sopstvena tumačenja nema veze sa stvarnošću. 

Ljubav je izvor i ishodište postojanja pa prema tome ni ljubav ne ocenjuje da li je nešto pozitivno i negativno jer upravo i svest i ljubav omogućavaju svemu da postoji.
Percepciju sužavaju produkti uma, uverenja, verovanja, identiteti, emocije, telesne senzacije. 

Sunce greje sve isto bez razlike. Pozitivna verovanja i ponašanja su stavovi identiteta, samim tim ograničavaju percepciju, dovode do neželjenih posledica kao i svako ocenjivanje, suđenje, lepljenje etiketa i sebi i drugima. 

Ako smatraš da je ljubavno prihvatati samo ono što je pozitivno, poželjno, promašena je suština. To ne znači da je svejedno kako se ponašaš, govoriš, deluješ naprotiv, znači da sve ono što govoriš i radiš drugima i o drugima je upućeno tebi, odnosi se na tebe.

Torba

Um je torba u koju stavljamo stvari koje neprestano ˝kupujemo“. Sadržaj torbe ne određujemo uvek sami, nešto nam tu stave stariji jer ˝bez toga se ne može˝, nešto nam natovari škola jer ˝trebaće nam u životu˝, nešto nameće okolina ˝da ne štrčimo previše˝. I pored toga najviše stvari sami stavljamo, jedina razlika od prave kupovine je što u torbu upadaju i one koje nam se ne sviđaju, koje ˝nikako ne bi˝ da imamo, nosimo. Nove stvarčice zamenjuju stare koje nekim čudom nestaju, ali vremenom sadržaj torbe postaje pretežak, jer je previše ˝sitnica˝ a i neke ˝stvarčice˝ su sve teže i nedaju se izvaditi. Sve što smo emocionalno birali i kupovali se nekako zalepilo za torbu. Pozitivne ne bi da diramo a one negativne koje bi da odvadimo što ih više vadimo sve su teže za nošenje i nekako iskaču na vrh torbe baš kad ne treba, kad bi da izvadimo nešto drugo. ˝Smrt lepak˝ koji ne pušta da odvadimo ono što nam smeta iz te torbe nisu emocije same po sebi, date su nam da nas vode da pravimo izbore, smeta nam disbalans tih pojedinačnih emocija koji proističe iz ličnih ocenjivanja, suđenja šta je pozitivno, negativno više ili manje. Svi imamo organ ˝za dobrotu˝, prvi koji se formira u telu, koji nam kaže da ono što ne želimo sebi ne treba da govorimo, činimo nikom drugom. Sve ostale osude i presude i sebi i drugima otežavaju nošenje torbe.