Ja jesam ili nisam

universe

Spoznaja Ja jesam je spoznaja svesti ili osobe, identiteta? Svest sama sebe spoznaje kao ja?     Kako da ne.

Sama reč ja označava izdvajanje. Kad bi se svest izjašnjavala šta jeste to bi moglo glasiti: sve jesam tačnije kao koren reči svest, sve jeste.

Ja jesam ostaje spoznaja uma ili identiteta. Um je baza podataka stvorena ličnim i preuzetim – prihvaćenim tuđim iskustvom čitaj – znanjem.

Čula održavaju i podržavaju uverenje uma da je izdvojena jedinka od ostalog postojanja. Uverenja, koncepti, znanja se tokom života menjaju pa ponekad odbacivanjem stigneš i do spoznaje ja jesam.

Ta spoznaja često podrazumeva veći ili manji unutrašnji mir sa onim što te okružuje ali i isto tako često podrazumeva i izdvajanje od okruženja. Navodno okruženje te ne razume, ne shvata, odbija. Pre će biti da još uvek ne razumeš postojanje.

Svaka tvoja izgovorena reč je vibracija, enegrija koja putuje eonima, ne nestaje i kao što mahanje leptira krilima u Kaliforniji uzrokuje nevreme u Evropi tako i ta reč ima svoje posledice. I tvoje čutanje i nedelovanje zbog izdvajanja takođe ima posledice, jer si deo postojanja.

Za kraj napisaću samo jednu reč:

Služenje

 

ivan ivanda

Posvećen širenju i razumevanju Tri principa  Svest, Um i misao, koje je spoznao Sid Banks. Zahvalan na daru koji je Sid ostavio svetu.

Mail: e1zemun@gmail.com

Mob., Viber, WhatsApp: +381 (0) 69 26 04 961

Skype: e1zemun

https://razgovorisaivanomtriprincipa.wordpress.com

Umanjena replika svesti

Um daje telu svest o sebi i odatle nastaje ego. Um je drastično umanjena replika svesti, odatle čoveku utisak da je odvojen, a ego to odvaja i deli na još sitnije fragmente koji se menjaju zavisno od okolnosti i spoljnjeg uticaja. Odatle i postoje više identiteta, uloga, raspoloženja i zbog toga nije u stanju da prepozna da on nije trenutni identitet, čak i ne primećuje kad se ti identiteti i ograničena stanja svesnosti smenjuju. Sva iskustva i dobra i loša postoji upravo zbog osvešćenja i ako tako razumemo ono što nam se događa i da nam se samo zbog toga i događa, negativna iskustva nestaju jer smo ih prepoznali kao ogledalo svog osvešćenja pošto su tako i ispunila svrhu. Ovo ukazuje da nema ničeg negativnog, da je sve deo jedne celine, da ograničenje uma sprečava da uvidimo širu sliku postojanja i na taj način se vraćamo izvoru, suštini.

Pozitivno i negativno

Svest ne može ništa ni uvećati ni smanjiti ni promeniti.

Ko, šta određuje da ll jenešto pozitivno ili negativno, sa stanovišta svesti apsolutno je svejedno, nebitno. Identitet, verovanje, ˝znanje˝ može ocenjivati pozitivnost i negativnost i te ocene stanuju u umu i nemaju nikakve veze sa stepenom svesnosti, rekoh već svest je nepromenljiva. 

To što se mi igramo pojmovima da bi potvrdili i iskazali sopstvena tumačenja nema veze sa stvarnošću. 

Ljubav je izvor i ishodište postojanja pa prema tome ni ljubav ne ocenjuje da li je nešto pozitivno i negativno jer upravo i svest i ljubav omogućavaju svemu da postoji.
Percepciju sužavaju produkti uma, uverenja, verovanja, identiteti, emocije, telesne senzacije. 

Sunce greje sve isto bez razlike. Pozitivna verovanja i ponašanja su stavovi identiteta, samim tim ograničavaju percepciju, dovode do neželjenih posledica kao i svako ocenjivanje, suđenje, lepljenje etiketa i sebi i drugima. 

Ako smatraš da je ljubavno prihvatati samo ono što je pozitivno, poželjno, promašena je suština. To ne znači da je svejedno kako se ponašaš, govoriš, deluješ naprotiv, znači da sve ono što govoriš i radiš drugima i o drugima je upućeno tebi, odnosi se na tebe.

Etikete kreiraju identitete

kanta-glava

Svaka nova ˝spoznaja˝ da je neko to i to i to ima reperkusije po  mene samog. Ta ˝spoznaja˝ istog trenutka mi govori da ja nisam to i to jer ne mogu biti isto, mogu biti više ili manje, ili ne mogu i ne bi nikako da budem, ili nisam a rado bi to bio.

Ta ˝spoznaja˝ formira novi dodatni sloj mog identiteta, sasvim je nebitno da li je ˝pozitivan˝ ili ˝negativan˝ po mom shvatanju stvari. Na taj način se moj identitet neprestano menja nadograđuje i sve više razlika uočavam između mene i drugih. Takvim spoznajama se kreiraju, produbljuju moje osobine, emocije i pošto verujem svojim stavovima preostaje mi samo da branim ili veličam svoj, svoje identitete, sasvim prirodno bez promišljanja u odnosima i situacijama jer ˝znam˝ ko sam i šta sam.

Posledica toga je da ja u drugim ljudima sve manje vidim ljude a sve više etikete. To i takvo etiketiranje ne samo da me udaljava od drugih nego me udaljava i od sopstvenog mira jer te etikete koje sam drugima dodelio nisu nalepljene na njih nego su na meni, mene žuljaju a drugi ih ne osećaju, ne vide, ja ih nosim i osećam.

Kako sa sebe odlepiti etikete koje sam ˝drugima˝ nalepio? Ići od jednog do drugog pa im govoriti da su njihove etikete kod mene pa su slobodni da ih preuzmu jer ja ne bi više da ih šetam? Zamoliti ih da se drukčije ponašaju da bi ja mogao baciti stare etikete pa staviti nove, lepše? Mnogima sam ja dodelio više etiketa, šta ako neku zaboravim da im uručim, pa mi ostane neka koja mi se baš baš ne sviđa? Sve etikete i dobre i loše su etikete.

Ma da sve je to lepo ali šta kad ja znam da je on – ona takva i takva, da je to uradio-la. Šta ima ta osoba samnom pa da bi ja morao da nosim ˝njenu˝ etiketu. Apsolutno je slobodna da radi i govori šta hoće baš kao i ja. Šta god da je bilo moram li ja to etiketirati ili je sasvim dovoljno da sam svestan desilo se to i to, ali ne moram istaživati u svom umu kako, zašto, opravdavati, osuđivati. Šta ja imam s tim čak i kad izgleda da je lično meni upućeno, namenjeno. Ako sam svesan razloga ne moram reagovati ˝nesvesno˝ pa se braniti, jer i taj neko reaguje zbog etiketa koje nosi a ne zbog mene. Čak i kad ne znam razlog mogu li ja nekog drugog promeniti? Ako ne mogu a očigledno iz ranijeg iskustva da ne mogu moram li nositi njegovu etiketu.

Mora li ta osoba da odbaci etikete koje nosi istodobno kad i ja, očigledno ne.

Da li bi se obradovao ili razočarao kad bi krenuo da skupljam od drugih etikete namenjene meni?

Etikete će same otpadati kad prestanem da se poredim, da ocenjujem i karakterišem druge, jer ako sam ja u raznim ulogama, identitetima, odnosima, situacijama promenljiv pa nijedna od mojih osobina nije konstanta, promenljiva je iz raznih razloga od toga na koju nogu sam ustao, žulja u cipeli, nečije lepe ili ružne reči ili vesti, pa do vremenske prognoze, tako su i ostali promenljivi. Kad zastanem pa malo bolje sagledam ne stoje etikete naspram mene nego u meni pa je bolje da ih odbacim nego da ih šetam bespotrebno. U svakom slučaju bolje mi stoje čak i iznošene stare cipele nego ˝tuđe˝ etikete. Manje je tereta na ramenima.

Mail: e1zemun@gmail.com

Mob. whatsapp, viber: +381 (0)69 26 04 961

Skype: e1zemun

Uhvatiti sadašnji trenutak?

ura

Zbunjuje li vas pojam sadašnji trenutak i objašnjenje da kad je uključen um, kad se javljaju misli niste u sadašnjem trenutku, da ste manje svesni i slično.
Uvek ste u sadašnjem trenutku, šta god se dešavalo,kako god reagovali, kuda god vas misli vode. Svest je sve vreme prisutna u istoj meri u svakom trenutku, ne možete je imati pa nemati, ili imati više ili manje.
Sva iskustva, delovanje, misli se dešavaju u svesti, um tumači, ocenjuje i klasifikuje ta iskustva, tačnije naše mentalne, telesne, emocionalne reakcije na iskustva, odnose, događaje.
Koliko reči rečenica izgovorite dnevno bez prethodnog promišljanja, koliko akcija preduzmete takođe bez promišljanja? To ne govori da svest nije prisutna baš naprotiv da jeste. Sigurno je da niste bezumni kad izgovarate i delujete bez promišljanja svake izgovorene reči i akcije, znate tačno i šta govorite i radite.
Problem i poenta nije u mislima koje se trenutno odigravaju, već u onim davno zaboravljenim kojima smo kreirali svoja uverenja, identitete, uloge, emocije. Reakcije koje imamo u određenim ulogama, odnosima, situacijama se ponavljaju po automatizmu jer su usvojene za odbranu ili za veličanje sopstvenog lika i dela. Sopstveni lik i delo se sa svakom novom klasifikacijom, ocenom, reakcijom menja a da to ne registrujemo jer veći deo vremena delujemo i govorimo bez promišljanja iz svesti. Samo u situacjama kad treba braniti ili veličati sopstveni lik i delo, umišljeni konstantni identitet, ulogu, reagujemo ˝nesvesno˝ jer nam je to važno. Zašto nam je važan taj promenljivi identitet, identiteti? Mogu li nas nečije reči, stavovi, mišljenja ugroziti? Da li nas to što čujemo ugrožava ili prihvatanje da je to što čujemo istina pa treba da se branimo. Kad ne preuzmemo darove koje nam donose oni ostaju donosiocu.
U suštini ugrožavaju nas sopstvene ocene, stavovi o sebi mnogo više nego bilo šta što čujemo, jer sami sebi svojim ubeđenjima stvorimo zatvore iz kojih bi posle nekog vremena da izađemo, pa tražimo ključeve kod drugih, autoriteta, učitelja, tehnika.
Drugi nemaju naše lične ključeve, svako svoj nosi sa identitetom dok ga ne preispita da li je bar ono najvažnije što smatra o sebi aksiom, nepromenljiva istina u svakoj situaciji, ulozi, odnosu. Ako nije aksiom zašto ga braniti, veličati, nositi. Kad otključaš svoje identitete, razumećeš i druge, nestaće potreba i za odbranom i za veličanjem a i za tehnikama da navataš sadašnji trenutak.

 

Mail: e1zemun@gmail.com

Mob. whatsapp, viber: +381 (0)69 26 04 961

Skype: e1zemun