Ponešto o meni
Ne traži Bog da pred njim klečim,
nego istinom ispunjen zvečim.
ne traži on da pognem glavu
nit traži dara za svoju slavu,
dar mi je dao,ne da ga čuvam
nego da dajem to što imam
što više dajem to više primam.
Svakom od nas dao je dar,
svako u nečem moguć je car.
Ne pitaj mene šta ti je dao,
ni ja za moj nisam znao.
Pito sam sebe, ko sam i šta sam,
šta sve nisam, a šta Ja jesam.
raznim stvarima punio glavu,
i retko kada bio u pravu.
Biti u pravu čudna je igra,
dok ne spoznah gladnoga tigra,
ponosom mojim on mene brani,
strahove moje gura po strani.
Ponos baš nije vrlina prava,
jer moja čula on zavarava,
gordost, taštinu on mi probudi,
čini me većim od drugih ljudi.
Posmatrah kud me moj tigar vodi,
navodno brine o mojoj slobodi.
Ta to što videh sloboda nije,
ljubav od mene moj um krije.
Oterah tigra iz svoje glave,
ne treba meni takve slave.
Oprostih tigru što me branio
i što je moje strahove hranio.
Nije on kriv što me je mučio,
ja sam kroz njega o sebi učio.
Reči istine su jako važne,
čim sebe slažem eto mi kazne.
Da lažem druge ne smem ni neću,
makar rušio sopstvenu sreću.
Istina često gorka bude,
al samo ona razbudi ljude.
Bog je u meni, a ja u njemu,
ljubav, mir, istina caruju svemu .
Zahvalnost uvek iskažem njemu.
Na dobrome rado jer zaslužim
a i na lošem, tad karmu odužim.
Svako od nas dve ruke ima,
jedna daje a druga prima,
i obe su ruke iste dužine,
davanje neka je od miline,
i kada primaš zahvalan budi,
nikome ništa ti ne sudi.
Iskustva razna i „znanja“ stekoh,
dok jednog trena sebi ne rekoh:
„To čime si punio glavu
i malo kada bio u pravu,
malo od tog je istina prava
dok god ti duša skrivena spava.
Ispitaj ponovo stavove svoje,
izbaci tuđe da se ne broje.
I neke svoje jer si sudio
i samim tim sebi presudio.“
To nije tačno ni tada bilo,
sada izgleda da mi se snilo.
A tek slušajuć autoritete,
lepio redom sam epolete.
Kome god lepio ja ih nosio
i tako sebi samom prkosio.
Sada kad nema više toga,
svatih, pa to je isto ko droga,
nosi me amo nosi me tamo,
samo da ne budem u sebi samom.
Sad čujem sebe, i Boga čujem,
jer srce svoje više poštujem.
Kad nešto ne znam, sebe zapitam,
odgovor dođe, više ne skitam.
Zahvalan Bogu na tome daru,
ne nosim više pamet staru.
leta gospodnjeg 2021. februara 4. i 5.
Ivan Ivanda. Zemun