Ljubav i emocije

10933797_10153095262110850_1420080537060542039_n(1)
Ljubav nije emocija kao što se uglavnom tumači, ljubav je stanje, osnovno stanje svesti, u kome nema umovanja, ocenjivanja, dodavanja i oduzimanja. Ljubav je potpuno poverenje, prepuštanje i prihvatanje. Razumevanje da je ljubav emocija proizilazi iz straha od prepuštanja, gubljenja kontrole, neprihvatanja, nepoverenja. Ljubav shvaćena i prihvaćena kao emocija je kreirana mislima, pa može biti i iz interesa, pa može i da boli, i da nas čini manje vrednim pa smo ljubomorni, pa smo uplašeni od ostavljanja, pa nas partner ne razume a mi sve razumemo, zatim strah od prevare, utisak da ja volim više a partner manje, razna očekivanja realna i nerealna……… Razmišljanje o ljubavi nije ljubav nego samo razmišljanje. Ljubav je odluka da dete, nekog, sebe, nešto, svet, univerzum, Boga, volimo. Sami biramo.
Emocije su stvorene ličnim umom odnosno egom, razmišljanjem, umišljanjem, ego sam po sebi kreira odvajanje, izdvajanje, neprihvatanje, neslaganje.
Dete kad se rodi ono je čista uma, iskonska ljubav, svetlost, blistavilo, bez ega, koji se pojavljuje nekoliko godina kasnije kad dete počne da razmišlja. Često se desi da od dece od 4 do 10-te godine života čujemo mudrosti za koje ne znamo odakle im. Prosto ne verujemo da su to deca izgovorila. A ona su samo duboko povezana sa univerzalnom životnom inteligencijom. Kasnije se ta veza polako gubi jer ih odvajamo od blistavila, igre i kreacije, prenosimo im svoja iskustva i emocije svesno a najčešće nesvesno, takođe im punimo um nepotrebnim podatcima koje moraju da bubaju da bi ih zapamtili. Počinju da nas oponašaju, da se takmiče, da se razlikuju i da sumničavo razmišljaju, mere i ocenjuju sve sto vide, čuju.
Naš lični um – ego sam kreira programe i prečice za razliku od računara i smart telefona za koje treba da kupimo programe. Programi na računaru služe da nam izvrše brzo i kvalitetno neke operacije, gledanje slika, filmova, slušanje muzike, čitanje, surfovanje netom. Programi koje kreira ego služe da brže i efikasnije odgovorimo na slične situacije koje nam se ponavljaju u životu. Neki programi se smeštaju u nesvesni deo, podsvest i ima ih dovoljno za različite životne situacije, događaje, stanja. U ponovljenim situacjama, stanjima jednostavno ih prizovemo svojim ličnim mislima kao odgovor na trenutak u kome smo i uvek nam se čini da je naša reakcija izazvana nečim spolja a ne našim mislima. Neki od tih programa su jači, nabijeni sa više energije i njih nazivamo emocijama, pa oni sem automatskih postupaka – odgovora na date situacije, povlače i jače ili slabije telesne fizičke reakcije i njih zovemo emocijama. Strah je jedna od najjačih emocija, najčešće se strahovi kreiraju u ranom detinjstvu i kako starimo bivaju sve jači. Svako od nas ima različite strahove, a isti strahovi su različitog intenziteta kod pojedinaca i sve su to dokazi da su kreirani mislima odnosno razmišljanjem i umovanjem.
Malo dete kad počne da se vere kojekuda, da se vrti oko svoje ose ili da skače sa stubića na stubić ili po stepeništu ono jednostavno uživa ne razmišlja, ono je sama igra, kreacija, radost. Kada roditelj u strahu da dete ne padne podvikne par puta taj strah se prenosi na dete i tad više dete nije opušteno, slobodno, tu igra prestaje da bude kreacija i ono počinje da misli kako će napraviti sledeći korak. Dete ne prohoda tako što mu se objašnjava teorija kako i šta nego samo ponovnim ustajanjem posle svakog padanja. Roditelji postupaju najčešće u najboljoj nameri, a takve namere nemaju uvek najbolje rezultate.
O ljubavi sami odlučujemo ili je kreiramo mislima, a emocije isključivo kreiramo sopstvenim mislima, i izbor je naš jer imamo slobodu mišljenja, slobodnu volju.

Za besplatan uvodni razgovor o Tri principa  sat vremena skypom ili telefonom prijavite se na mail: e1zemun@gmail.com

Misao

10885237_854043561334628_6383496157225190882_n Svi ˝znamo˝ da je atom najmanja čestica materijalnog sveta a on se sastoji od jedne do nekoliko kuglica u centru oko kojih trče nekoliko kuglica u određenom omeđenom ˝praznom˝ prostoru, znači rastrčani klikeri. Kasnije su nam saopštili da se svaki taj rastrčani kliker sastoji od sličnih još manjih klikerčića oko kojih trče mali klikerčići. Sad nam javljaju da se najmanji klikerćići u stvari sastoje od fine tanane energije – vibracije koja nema formu. Ta neformalna tanana energija je misao, početak i sadržaj svega postojećeg. Mi – ljudi svesna bića osecamo tu energiju i svojim ličnim umom joj dajemo smisao prevodeći je na svom jeziku u reči i rečenice kojima je bojimo i dajemo značenje da bi je pojasnili i protumačili sami sebi. Jedna reč nema isto značenje kod svih koji je koriste na primer ljubav je za nekog misao, za nekog stanje, nekom je sve u životu, nekom beznačajna, nekom je poznata, nekom nije, svako od nas ima donekle drugačije tumačenje reči pogotovo onih koje se koristimo za opise nečeg što nema određenu formu, ljubav, vera, nada, bog, duša…  Isto tako ni misao nema apsolutno isto značenje za svakog ko je tumači jer smo svi različite individue, imamo slobodnu volju, slobodno razmišljamo i tumačimo sve što nas okružuje. Mislima formiramo i tumačimo svoja iskustva, stavove, navike, emocije, strahove, podsvesne programe, rečju sve što nam je poznato kreiramo svojim ličnim mislima. Zato se i događa da nam se iskustva istog događaja, filma, bilo čega razlikuju ponekad drastično. Dve osobe mogu da rade potpuno isti posao i jedna da bude zadovoljna zahvalna sretna, a druga razočarana, bezvoljna, istim uslovima istim okruženjem. Razlika proizilazi iz ličnih razmišljanja, tumačenja a ne od različitih činjenica koje su pred nama. Mi sami o jednoj te istoj stvari često razmišljamo na drugi način protokom vremena jer je sagledamo iz drugog ugla, nove obično šire percepcije. Svoje sopstvene brige, probleme kreiramo mislima ali nisu misli krivci i uzrok briga i problema nego naše razmišljanje i fokusiranje na nešto što nije sadašnji trenutak nego tek možda može da se dogodi ili se dogodilo na bilo kakav način nezavisno od našeg trenutnog razmišljanja. Kad nam nestane misao iz fokusa, kad se usmerimo na neku drugu misao nestaje problem, nestaju brige ili bar nestaje jedna a može doći druga briga ili pak radost, sreća ili tuga sve zavisno od toga na čega se fokusiramo, gde usmerimo svoja razmišljanja. Naše misli odnosno sklopovi misli, rečenice nam i daju i uzimaju energiju zavisno od toga šta nam je u fokusu, na šta smo usmereni. Kad to razumemo lako se opredeliti na šta treba usmeriti pažnju i šta nam prija a šta ne. ˝Jedna jedina misao deli nas od sreće ali isto tako i jedna jedina misao deli nas od tuge.˝ ˝ Postizanje mentalne stabilnosti i mira uma je jednu misao daleko od svih na zemlji…. samo ako mogu pronaći tu misao.˝

Za besplatan uvodni razgovor o Tri principa  sat vremena skypom ili telefonom prijavite se na mail: e1zemun@gmail.com

Moja istina

130420152024

Odmalena sam imao problem sa istinom. Stalno sam se čudio i pitao kako to da oni koji me okružuju ne misle ono što govore, tačnije ne pridržavaju se onog što kažu, fino vaspitani bi rekli zaobilaze istinu. Kao da sam imao ugrađen senzor za istinu pa mi je ono u šta me ubeđuju i sam način na koji to govore, ili pozivanje na autoritete bilo čudno, i sumnjivo.

Dugo sam tragao za istinom, čitajući, slušajući, ispititujući sebe nekad i druge i do istine nikako da stignem. U trenutku bi je uhvatio, obradovao se tu je, kad bi posle nekog vremena video da ne važi više da je tu neka druga istina, i sve tako ukrug jurio bi, ko pas za repom.

Istraživao sam Ziza, Igru Života, Copru, Tola, Hicks-ove, Fontinu, Koelja, De Mella, Gurđijeva, Lazareva, Vadima, mnoge druge, gomile knjiga, skripti. I svaki put pomislio evo je, tu je istina. Malo bi se primirio i opet iznova beskrajno traganje.

Surfujući po netu ujutro 30. oktorba 2013. iskoči mi objava Esotherije za jednosatno uvodno predavanje o Tri principa, pomislim da je to nešto bezveze, jer nikad čuo za to, ali posle nekog vremena i na fejsbuku se pojavi objava Romane Đekić i nešto u meni kaže idi. Prijavim se i naveče u 19:00 eto me na predavanju. Dan danas sam zahvalan Romani što je izgovorila rečenicu: ˝ne zapisujte, slušajte srcem˝. Opustio sam se slušao, i sad kad se vratim u taj trenutak znam da sam bivao jer pamtim samo rečenicu koju je više puta ponovila a to je ˝misli su oblačići, pojave se, tu su neko vreme i nestanu˝. Samo Bog i ona su znali kako se razumevanje Tri principa prenelo na mene jer kasnije to veče a pogotovo sutradan sve što sam dotad smatrao za istinu počelo je da otpada, moja uverenja, ˝znanja˝ sve je nestajalo pojavila se neka euforija i samo što nisam uzvikivao ˝Eureka˝, ali tako sam se osećao. Moje misli o meni o sigurnosti, sposobnosti, nesposobnosti, predubeđenja, sve ono što sam ceo život sebi natovarivao i nosio odjednom je prestajalo da ima značaj i osećao sam se kao ponovo rođen – preterujem ali samo malo. Godinu i koji mesec kasnije preko skajpa u konsultacijama sa Darkom Pribegom koji takođe širi razumevanje Tri principa shvatim da je to ono što znam, želim i mogu da radim. Posle tih nekoliko razgovora sa Darkom i ono malo predubeđenja i programa, problema koje sam nosio sobom gde god sam išao nestalo je kao rukom odnešeno. Istina je postala kristalno jasna i sad znam gde je i kako da je tražim. Istina je uvek tu za one koji žele da je čuju. Nikad nije bila daleko, uvek je tu dostupna, u retkim trenutcima mi se javljala ali joj nisam poverovao.
Sada ne sumnjam, znam i imam neverovatno jaku želju da to što znam podelim sa svima. Isto tako znam da je ljudima prosto neverovatna jednostavnost Tri principa ali životno iskustvo me naučilo da je u stvari vredno samo ono što je jednostavno i da samo naš lični um voli sve da zakomplikuje. Znam da uvek u životu sve dolazi u pravom trenutku. Znam da ne postoje slučajnosti, postoji samo naša neverica i sumnja. Znam isto tako da će oni koji osete taj trenutak poželeti da čuju nešto više o Tri principa i stojim na raspolaganju.

Za besplatan uvodni razgovor o Tri principa  sat vremena skypom ili telefonom prijavite se na mail: e1zemun@gmail.com

Svest

919121_10151615506342344_625076929_o

Svest je jedinstvena za sav univerzum, zivot, prirodu. Svest je skupno iskustvo svega postojećeg.

Svest nije lična pojedinačna iako je tako doživljvamo i prihvatamo. Nivo stanja naše lične svesti se menja iz trenutka u trenutak, zavisno od našeg razmišljanja, emocija, navika, podsvesnih programa. Naše misli u koje poverujemo određuju trenutno stanje svesti. Misli uveliko utiču i na zdravstveno stanje našeg tela koje se sastoji iz oko 50 triliona ćelija. Svaka ćelija se uključuje i isključuje zavisno od hemije u krvi. Pola sata stresnog stanja, negativnog razmišljanja smanjuje naš imunitet i fizičko stanje tela. Trajno stanje stresa drastično utiče na zdravlje.

Većina nas poznaje i prihvata samo materijalnu realnost i na osnovu tog znanja razmišlja i donosi odluke u svom životu. U retkim trenutcima smo svesni da postoji i nematerijalna stvarnost koja nas okružuje i utiče na nas isto tako kao i materijalna koju poznajemo. Ne poznajemo način na koji smo kreirali naše emocije, navike, podsvesne programe koji nas određuju i samim tim utiču na nivo svesti.

Kad smo na nižim nivoima svesti mi o svemu što nas okružuje uveliko razmišljamo, donosimo svoje ocene, osude, presude i o sebi i o drugima, i o događajima i na osnovu toga kreiramo svoja iskustva. Nedostupni smo za intuiciju, kreaciju, mudrost, sreću, mir, blistavilo, iskonsku ljubav i sve to tražimo u materjalnom svetu. Na trenutke nam se učini da to imamo i kad prođu ti trenutci ponovo tražimo neku novu igračku koja će nas usrećiti, bilo da je materijalna bilo da je to neka veza. Dokle god mi razmišljamo o sreći, ljubavi, mudrosti, kreaciji, to ostaju samo razmišljanja, to nisu stanja. Kad se zaljubimo u neku osobu i kad smo zajedno veoma brzo se podiže nivo svesti jer prestajemo da razmišljamo i o ljubavi, sreći, prestajemo da ocenjujemo i sebe i tu osobu ali i sve drugo. Tada mi jesmo ljubav, sreća, blistavilo, mudrost. Odjednom su nam i svi ostali dragi i prijatni, prestajemo da brinemo brige koje su nas pre mučile. Prestanak sumnjičavog razmišljanja o svemu automatski podiže nivo svesti, dostupna nam je univerzalna inteligencija, mudrost, sreća je tu bez ikakvih materijalnih potreba, ljubavni smo prema svima, sve nam je lako. Posle nekog vremena dužeg ili kraćeg opet se vratimo ocenjivačkom razmišljanju, osuđivanju, naš lični um – ego ponovo proradi i vraća nas u turobnu stvarnost.

Na nešto višem nivou svesti smo kada o svemu što nas okružuje i utiče na nas razmišljamo ali sve manje ocenjujemo, svrstavamo stvari na loše i dobre, a i dalje imamo brige probleme, navike, trudimo se da razmišljamo pozitivno, ali što se više trudimo lakše ispadamo iz tog ˝pozitivnog˝ stanja. I dalje nemamo poverenja u životnu inteligenciju, prirodu, univerzalni um nego se oslanjamo na svoja iskustva, stvorena ličnim rasuđivanjem, procenjivanjem, i dalje su tu programi, emocije koje iskaču kad se nađemo u raznim situacijama, prosto se prepuštamo svojim naučenim stavovima, manirima, načinima odbrane više nesvesno nego svesno a uveliko želimo da promenimo i sebe i one koji nas okružuju, i više nam smetaju drugi nego naša unutrašnja stanja. Sve dok nosimo svoja svesna i podsvesna uverenja, naše ˝istine˝ ostaćemo u tom stanju svesti koje nam prosto iskrivljuje sliku i o sebi i svemu oko sebe. Te naše lične ˝istine˝ su tako često promenljive ali mi tim promenama ne pridajemo značaj, ne primećujemo ih. Naša iskustva smo kreirali u raznim stanjima svesti, neka su nam prenesena, neka smo sami birali, stvorili emocije i podsvesne programe, a često smo bili u nekim emotivnim stanjima koja nam sužavaju percepciju i na osnovu tih iskustava mi i dan danas donosimo odluke koje utiču na naš život.

Viši nivoi – stanja svesti su kad prestanemo da razmišljamo mereći i ocenjujući sve što nas okružuje pa i o samima sebi jer znamo da se sve u životu i prirodi menja i događa sa nekim razlogom kojeg možemo a i ne moramo biti svesni. Tada znamo da su naša iskustva, emocije, razmišljanja bila samo naša trenutna iskustva. Znamo da smo emocije, strahove, navike, brige, depresije, stresove kreirali sami svojim razmišljanem i fokusiranjem. Tada znamo da smo svoje emocije nesvesno prizivali u datom trenutku svojim mislima. Tada znamo da ne postoje pozitivne i negativne misli. Tad nestaje potreba da se za svaku ulogu koju živimo – dete, roditelj, radnik, šef, učenik, prijatelj, ljubavnica različito oblačimo i predstavljamo. Tada znamo da ništa ne znamo i automatski postajemo otvoreni za znanja koja su nam dotad bila nedostupna. Tada ne razmišljamo o ljubavi, odlučili smo da volimo, to postaje stanje. Svesni smo da je sreća u nama odavno, samo nas je naše razmišljanje i fokusiranje odvlačilo od tog stanja. Mudrost koje ranije nismo bili svesni je tu stalno. Primamo informacije iz polja koje nas okružuje, jasno vidimo osobe koje su pred nama, nismo ograničeni na prijem informacija samo osnovnim čulima. Čujemo i ono što nije izgovoreno. Intuicija i kreacija ponovo ulaze u naš život. Kao kad slušamo muziku ne radeći ništa nego samo uživamo u prijatnim zvucima koji podižu stanje svesti gaseći sva razmišljanja, i lagano ulazimo u stanje svesti u kom je ta muzika nastala, isto tako se dešava i sa knjigama koje čitamo. Ne živimo više u afektu stalno reagujući na spoljašnje situacije impulsivno, uglavnom nesvesno. Jednostavno prihvatamo ljude, stvari onakve kakve jesu znajući da na to ne možemo uticati svojim brigama, željama, stavovima. Kad smo u tom višem stanju svesti, na tim vibracijama, utičemo na druge oko sebe samim postojanjem, bivanjem pa vidimo kako se i oni menaju nesvesno primajući vibracije koje odašiljemo.

11099773_10206521203139533_1592808456_n

Ključ kojim otključavamo ulazak u viša stanja svesti su samo naše misli, razmišljanja koja nas ograničavaju. To ne znači da treba prestati razmišljati, nego samo da prestanemo da dajemo težinu, značaj svojim mislima, razmišljanjma koji u stvarnosti nemaju. Samo našim ličnim mislima kreiramo svoja ograničenja, zatvaramo potencijale, zaustavljamo kreaciju, ograničavamo dostupnost životnog informacionog polja koje nas okružuje. Ne budimo ˝bezumni˝, naprotiv, shvatimo kako kreiramo svoja iskustva, svoja stanja svesti. Naša slobodna volja se upravo i sastoji u tome da sami biramo šta i kako mislimo, kakva nam je percepcija stvarnosti, i da svesno utičemo na svoj život i prestanemo da se igramo životom, a da počnemo da se igramo u životu.

Za besplatan uvodni razgovor o Tri principa  sat vremena skypom ili telefonom prijavite se na mail: e1zemun@gmail.com

Istina

14714_854043551334629_5165670855614905228_n

Istina je samo reč i ništa više, koliko puta se kaže i napiše toliko se puta briše. Ako je moja istina zaistinu istinska, da li je istina tvoja istinitija, veća od moje. Da li je istina od juče ista kao ova danas ili manje vredna. Ko tvrdi da istinu zbori ima li dovoljno argumenata. Tvrditi da je nešto istina je samo pokušaj uveravanja onog ko sluša ili čita, tačnije davanje na značaju svojim rečima i ništa više. Jedna od retkih istina je da tvoja i moja istina nikad nisu bile niti će biti iste, pa se pitam dokle ćemo govoriti istinu jedan drugom.

Za besplatan uvodni razgovor o Tri principa  sat vremena skypom ili telefonom prijavite se na mail: e1zemun@gmail.com

Problemi

1900128_733517253360376_677959961_n

Ljudi sve češće govore da su svakodnevno izloženi sve većem nivou stresa, nedostatku energije, sve je manje sigurnosti, poverenja, nedostatak vremena je opšta pojava, ˝kolege ili porodica me ne razumeju˝,….. Sve se više radi a učinak manji, zadovoljstvo i sreća je negde tamo daleko. ˝Kad budem uradio ovo ili ono, kad nabavim ovo ili ono, kad mi se dogodi ili dobijem to i to biću zadovoljan, sretan˝.
Desi nam se da nam nestane olovka, naočare, upaljač, ključevi, bilo šta a trenutak pre smo to imali u rukama, nismo napuštali prostoriju, počinjemo da tražimo, nesigurni smo gde smo ostavili, javlja se nervoza, frustracija, dužim traženjem i bes, gledamo svuda čak i tamo gde je nemoguće, pitamo i komšiju, i tek kad prestanemo da tražimo kad se opustimo setimo se da su nam naočare na glavi, ključevi u ruci, …
Kad imamo problem koji nas muči što više razmišljamo o njemu postaje sve veći, rešenje tražimo u svom iskustvu, znanju, ali da je tu rešenje problem ne bi ni postojao jer već znamo izlaz. Kad se otkačimo od problema intelektualno i emotivno rešenje se pojavi samo niotkuda.
Problem je čarobna igra našeg intelekta i iskustva, kad izađemo iz intelekta problem nestane.
Što više razmišljamo o nečemu šta treba da uradimo to manje imamo vremena.

Za besplatan uvodni razgovor o Tri principa  sat vremena skypom ili telefonom prijavite se na mail: e1zemun@gmail.com

Pilot? Avion? Ima li pilota u avionu???

avion

Često sam se osećao kao pilot u svom životu – avionu koji me nosi onuda kuda želim da odletim.

Dugo mi je trebalo da shvatim da taj avion ima red letenja, mesto s kojeg odlazi, odredište na koje sleće, mehaničare koji ga održavaju, a da na red letenja ne mogu mnogo da utičem, skoro ni na odredišta ne utičem,  da avion često ide u krug i da najčešče vreme provodim pilotirajući od mesta do mesta koja opet nisu ona koja bi želeo da posetim. Što više pilotiram sve  manje razgledam i istražujem mesta na koja sam sleteo. Sve manje je ushićenja, mesta na kojima boravim sporo se menjaju malim nevidljivim promenama pa ih ni ne zapažam. Ljudi koje srećem na tim mestima su u svojim pričama, radostima tugama problemima na koje uvek imaju iste reakcije i primetio sam da ih sve manje slušam jer  ˝znam˝ šta će reći, uraditi, a i ja se takođe ponašam po navici, bez razmišljanja.

Ali i dalje pilotiram svojim avionom a on me nosi, nosi i podnosi. Ranije sam kad je oblačno leteo uglavnom ispod oblaka jer  volim da vidim kud letim i šta je ispod i tako bio siguran gde sam u svakom trenutku. Kad je bilo nevreme leteo sam upadajuči u turbulencije i davao gas bez razmišljanja samo da bi što pre izašao iz nevremena. Zapamtio sam gde su orijentiri i ništa drugo mi nije bilo bitno, stići gde piše u redu letenja oslanjaući se na svoja čula i orijentire u prostoru. Dodavanje gasa i vožnja po lošim uslovima imali su učinak na avion i on je polako gubio svoj elan, brzinu, trebala mu je duža pista, više časova rada mehaničara koji su se starali o njemu, skuplji filteri za gorivo, troškovi putovanja su se povećavali ali avion je i dalje leteo.

Mehaničari su me upozoravali na šta da obratim pažnju, šta treba odmah, šta kasnije uradti i popravljali su sve što je potrebno. Kontrolori leta su mi odobravali let, govorili kojom pistom uzlećem, na kojoj visini letim, kada i kako da slećem. Sve savršeno funkcioniše, avion leti a ja pilotiram.

Iskustvo me naučilo da je bolje dok je nevreme, oluja popeti se iznad oblaka, ređi je vazduh, manje goriva, motor se manje haba, dalje pogled dopire, više se uživa u letenju.

Stalno sam nosio svoja dva sretna kamička i dok letim i dok ne letim iako mi nisu uvek donosili sreću bili su mi potrebni.

Putnike na letu sam sam birao i želeo sam da letim sa dragim osobama, da su tu da me nasmeju, zabave, podrže, ali njihovi planovi i vreme letenja nije se uvek poklapalo s mojim. Kad mi je neko ˝najviše˝ trebao desilo bi se da ne može samnom na let, bilo mi je prvo žao, kasnije mi je postajalo krivo, potom sam se ljutio na njih iako nisu bili tu. Imao sam i putnike koje nisam hteo da vozim ali kao po pravilu dolazili su na letove kad mi je bilo najteže i odvlačili su mi pažnju od pilotiranja pa sam se sve vreme branio, sklanjao od njih a oni iskakali pred mene nenajavljeni i spremni da mi naude.

Što sam duže leteo sva ona sanjana predivna mesta bila su sve dalje. Drugi su mi govorili koji je put najbolji, kada da krenem, kako da stignem, šta da promenim, šta da popravim, nisam mogao birati koga vozim, ko se švercuje, a najgori su mi bili oni koji su imali stalne karte.

Tokom jednog leta kroz nevreme izdižući avion iznad oblaka shvatio sam da je tu nešto pogrešno i da iako upravljam avionom ustvari ne mičem se nigde, sve je isto a samo pilotiranje je u stvari privid moje slobode.

Sinulo mi je uz glasnu munju da sam u stvari ja avion i da je moje pilotiranje tamo ovamo pogrešno, da oni koji mi govore kako, kada, kuda u stvari ne žele najbolje, da ˝mehaničari˝ to rade onako kako njima odgovara, da sa onima koji su mi dragi ne umem najbolje da se razumem, da mi izgleda da me stranci bolje razumeju, a u stvari sam sebe nisam razumeo.

Odlučio sam. Nisam obnovio licencu za pilotiranje, prestao da slušam kontrolni toranj i menahičare, zaboravio sam sva pravila letenja, navigacije i odjednom su mi mesta na kojima sam stalno boravio bila nova i nepoznata vredna istraživanja, drage osobe sam razumeo mnogo bolje, prestao sam da se skrivam od ˝teških˝ i primetio da imam mnogo više vremena, slobode, radoznalosti i ljubavi. Mnogo češće je osmeh boravio na mom licu pa su se i oni koje sam sretao više osmehivali. Sretni kamičci su samo kamičci, a sreća je sve vreme bivala u meni a ne u njima, nisam je trebao poklanjati kamenčićima.

Sa osmehom na licu se setim svog pilotiranja.

Kad sretnete avion koj maše krilima nasmejte se, možda nema pilota.

PS

Miran i siguran let i pozdrav bivšim kolegama pilotima, kontrolorima leta i mehaničarima.

Za besplatan uvodni razgovor o Tri principa  sat vremena skypom ili telefonom prijavite se na mail: e1zemun@gmail.com

Tri principa

Ljubav, blistavilo, sreća, mir, sigurnost, je naše prirodno stanje. Lični um odnosno ego nas udaljava od tog stanja. Naš lični um navikli smo da meri, ocenjuje, farba, seče, krsti i nas same i sve oko nas. Lični um smo navikli da radi bez pauze i on nas stalno ili gura u budućnost pa kreira brige ili vraća u prošlost 11010612_941919442520155_300441170872590468_oizvlačeći emocije. Od prirodng stanja blistavila svojom sumnjičavošću u sve i svašta vremenom iskreiramo negativne emocije, stanja, navike i tako lako se udaljimo od suštine, bivanja, onoga što u stvari jesmo. Ta sumnjičavost nam nas ograničava pa mi ne vidimo stvari onakve kakve jesu već onakve kakve mi mislimo da jesu. Kao što je Njutn spoznao princip gravitacije na isti način Sid Banks je spoznao Tri principa davne 1973. samo bez jabuke. Ti principi deljuju poznavali ih mi ili ne isto kao i gravitacija. Shvatanje Tri principa se širi svetom pa je konačno stiglo i u naše krajeve posle 40 godina. Shvatio i prihvatio sam te principe pre godinu dana i odlučio da ih prenesem svakom ko poželi da čuje. Dovoljno je samo razumeti principe, i sve se samo dešava i rešava jednostavnim prihvatanjem, razumevanjem da svoja iskustva doživljavamo iznutra ka spolja. Shvatanjem i prihvatanjem Tri principa (Um, Svest, Misao) – mi smo živi, svesni i mislimo – spoznajemo kako smo kreirali svoja iskustva, emocije, negativne navike, stavove, ponašanja i samim tim razumevanjem dosadašnja uverenja se tope, nestaju a mi smo sve bliži svom prirodnom stanju. Jednostavno nema se šta raditi sa mislima, nepotreban je bilo kakav rad, učenje, vežba, samo shvatanje principa je dovoljno. Shvatamo da je sa nama u redu sve već sada, da nema potrebe za nekim ˝popravkama˝, ˝poboljšanjima˝. Dubinsko razumevanje života i načina na koji mi kreiramo svoja iskustva donosi potpuno novo sagledavanje svega što nam se dešava i sada ali i ranije.Razumemo da problemi, nezadovoljstva, stresovi, depresije koje imamo dolaze od naših misli i da u stvarnosti ne postoje. Nema potrebe da mislimo ˝pozitivno˝ i da si podižemo vibracije na takve i slične načine. Prepuštanjem, odustajanjem od ˝kontrole˝ i razmevanjem tri principa paradigme, programi, mentalni obrasci nestaju sami. Prihvatanjem Tri principa neopterećeni mislima iz prošlosti, brigama iz budućnosti jasnije, bistrije vidimo i ono što nam se događalo, a pogotovo sadašnji trenutak u kom živimo. Poverenjem u život, dublju inteligenciju koja zna bolje nego naš lični um pojavljuje se pravi osećaj sigurnosti, samopuzdanja. Razumevanjem da je sve kako treba biti i da nikad ništa nije ni bilo krivo, ispunjava nas osećanje unutrašnjeg mira . Radost, sloboda, ljubav postaju ponovo prirodno stanje i tad počinjemo da se igramo u životu, a ne da se igramo sa životom. Razumevanjem Tri principa nestali su moji razlozi za nerviranje, problemi prestaju da mi budu problemi, brige nestale, entuzijazam se vrato, bistrina uma, siguran sam u svoje potencijale, nestala su ograničenja, imam više vremena za razne stvari, više energije, drastično poboljšanje odnosa sa drugima prvenstveno bližnjima, jasno sagledavanje situacija u kojima se nalazim, jasno izražavanje, više kreativnsti, intuicija, radosti i uživanja u svemu pa čak i u stvarima koje su mi pre bile teret, čest osmeh na licu, a sve to je zarazno, pa se prenosi i na okolinu. ˝Zapamti – ovo je veoma važno – samo jedna misao te odvaja od sreće, samo jedna misao deli od tuge. Tajna leži u misli. To je karika nedostaje, koju svako u ovom svetu traži … To je poklon koji smo dobili da imamo slobodu da koračamo kroz život i vidimo šta želimo da vidimo. Ima li išta značajnije što možemo dobiti? To nam daje slobodu da koračamo kroz život i vidimo ga kao slobodan mislilac, to je najveći poklon ikada, biti slobodan mislilac.˝ – Syd Banks

Univerzum, svet, priroda, ljudi, isuviše su blistavi, sjajni da nema potrebe da ih bojimo svojim ličnim bojama. Kad prestanemo sve što vidimo da farbamo – krečimo i prihvatimo ono što jeste a ne ono što mislimo da jeste, tad prestajemo i sebe da farbamo pa i sami postajemo blistaviji jer blistavilo odavno čuči u nama.

Za besplatan uvodni razgovor o Tri principa  sat vremena skypom ili telefonom prijavite se na mail: e1zemun@gmail.com